ZLATNI STUDIO 2024.

Ovo je pet spektakularnih predstava koje su vratile publiku u domaća kazališta

Zlatni Studio - top 5 najboljih predstava

 Promo/
utem portala jutarnji.hr čitatelji mogu glasati jednom dnevno, a pretplatnici premiuma mogu dati dva glasa u jednom danu favoritima

Krenula je utrka za novi Zlatni Studio, a glasanje za ovu prestižnu, sedmu po redu medijsku nagradu nosi i neke novosti. Tako od ove godine pretplatnici na premium sadržaj Jutarnjeg lista imaju privilegij glasati dva puta unutar 24 sata. Putem portala jutarnji.hr čitatelji mogu glasati jednom dnevno, a pretplatnici premiuma ostvaruju prednost - a to je dati dva glasa u jednom danu svojim favoritima. Svi koji još nisu pretplatnici premium sadržaja mogu se pretplatiti OVDJE.

Naš Tomislav Čadež predstavlja vam pet najboljih predstava nominiranih za Zlatni Studio!

Glasajte za pobjednike u kategorijama za nagradu Zlatni Studio

A. P. Čehov

"Višnjik"

redatelj Ivan Popovski,
ZKM Zagreb

Dočekali smo napokon Čehova koji je koliko tužan, toliko i smiješan. Čehov u "Višnjiku" donosi društvo koje se raspada u svojoj naivnosti i bahatosti. Staro odumire, a novo nikako da se rodi. Plemići više ne mogu biti plemeniti, jer nemaju niti novčića na raspolaganju, no to ne remeti njihovu sliku svijeta, komičnu u tužnom kontekstu zapravo. Gluma je posvećena detaljima, a scena i kostimi su historijski, ali na jedan, moglo bi se kazati, simboličan način. Ivan Popovski majstor je atmosfere i transparentnog humora, temeljnoga prije svega na fizičkom stanju lika, na gegovima i omaškama. Glumci očito uživaju igrajući, a radnja, premda naoko statična, brzo, što se kaže, guta vrijeme. Čehov kao melankolik i Čehov kao buntovnik, ali eto neodređen, koji se zapravo ruga više novome dobu kapitalističkog optimizma negoli starom dobu uspostavljenih vrijednosti, ma koliko one zapravo bile nakaradne. Napredak kao sumnjiva kategorija, koja ne uključuje ljudsku prirodu kao glavnu odrednicu.

image

Predstava ‘Višnjik‘

Zkm/

Mate Matišić

"Moji tužni monstrumi"

redatelj Vito Taufer,
Gavella

Trodijelna, zapravo komorna predstava, suigra stvarnosti i iluzije, privida koji postaje upozoravajuće istinit. Matišić postavlja vlastiti alter ego kao dramski lik, ukazujući na taj način koliko je naš doživljaj zbilje i krhak i proizvoljan. Kazališna predstava kao događaj koji nije jedino umjetan, ali je uvijek i umjetnički. Naše kolektivne ratne traume još su vrlo žive, prije svega zato što se još i danas čini da taj rat nije dovršen, nego je tek privremeno zaustavljen. Jedino mrtvi dočekaju kraj rata, rekao bi George Santayana. Matišić, dakako, baštini Luigija Pirandella i mediteranski duh te su njegove tragedije često vedre, a najdublje istine skrivene iza često i grubog humora. Njegovi likovi jesu najčešće psihički oštećene osobe, koje vlastita izglobljenost čini ljudima, boljima ili lošijima, ali svakako prepoznatljivim. Potrebno je ozbiljno glumačko iskustvo za ovakvu komornu a naglašenu igru koja predstavlja aktere-simbole našega duha i našeg osjećanja vremena. Generacijski gledano, za pedesetogodišnjake: cijela nam je mladost izvjetrila u strahu i nadi.

image

Proba predstave ‘Moji tužni monstrumi‘ Mate Matišića u kazalištu Gavella

Ivana Grgic/Cropix

William Shakespeare

"San ivanjske noći"

redatelj Paolo Magelli,
HNK Varaždin

Ansambl predstava za široku publiku, u novom prijevodu Željke Udovičić Pleštine, donosi čistu energiju i lakoću igre, koja jest, naravno, hinjena. Mnogo je truda, naime, uloženo u igru, koja je podvučena hitrim izmjenama raspoloženja i raznovrsnim mizanscenskim rješenjima te doista nije laka, osobito za mlađe glumce. Pristojni kostimi, skupa s cipelama, izvanredna scena i poticajna glazbena kulisa - predstava nudi svim akterima mnogo prilika za nesuzdržanu glumu. Režijski su jasno riješeni odnosi između likova, što je u ove Shakespearove komedije najteže rješivi problem te nije potrebno posebno predznanje da bi se ispratila radnja. Ljubav između mladih parova prikazana je andegdotalno, ali ne i površno. Mladi su mladi i stariji ih ne mogu razumjeti. Tako niti obrnuto. Shakespeare slavi ljubav, ali nije da joj se baš divi. Tako i ova predstava, koliko je emfatična, toliko je i ironična.

image

San ivanjske noći

/Marko Ercegović

Voltaire

"Candide"

redatelj Hrvoje Korbar,
dubrovačko Kazalište Marina Držića

Raskošna predstava s nevelikim ansamblom, ali izvanrednim dramaturškim i režijskim rješenjima, koja satiričan filozofski roman otprije gotovo tristo godina iznosi kao aktualnu zbilju. Voltaire kudi zatucanost i lažni optimizam, a ovdje se njegove žaoke zabadaju u naše suvremenike, koliko i u one neposredno iz radnje. Predstava oživljuje školsku lektiru učinkovito i suvereno. Zato je osobito pogodna za srednjoškolce. "Candide" jest zaista među rijetkim romanima iz školske lektire koji bi trebali pročitati. Buntovnički je u skladu s njihovim godinama, ali i dovoljno mudar da ih pokrene. Storija o lažnim autoritetima možda nikad nije bila toliko važna koliko je danas, kad je tih lažnih autoriteta više nego ikad u povijesti i svi imaju pravo glasa, na Mreži i oko nje. Ukratko, danas svaka budala koja to poželi ima svoju internetsku sljedbu. Ovdje ispraćamo i lažne proroke, i stvarne antivaksere kao nezamjenjive pojave u ljudskoj populaciji, otporne na bilo kakav takozvani napredak.

image

Voltaire, Candide

/Kmd

Tomislav Šoban

"Zbilja"

redatelj Tomislav Šoban,
HNK Zagreb

Ova komorna duodrama nastala je kao plod suradnje dvoje glumaca u potrazi za redateljem. Nina Violić i Livio Badurina pronašli su u Šobanu inteligentnog promatrača, koji je njihove želje pretvorio u stvarnost. Apartna gluma, proizvod introspekcije, donosi dvoje usamljenih suvremenika koji postupno prestaju razlikovati vlastite živote od sive svakodnevice, kojoj se prepuštaju kao mediju iz kojega nema izlaza. Strah od samoće, strah od konačnosti bilo čega, nesigurnost pred drugima i još veći zazor od vlastite praznine dovode likove u stanje snovite ranjivosti, u predvorje optimizma koji međutim nikako da se javi. Predstava jest dojmljiva i zato što glumci preispituju svoju osobnu sudbinu u glumi, vrijeme koje je prošlo ili proletjelo uz njih ili iza njih. Što je ostalo, osim jedne klaunovske geste priznavanja poraza, geste dostojanstvene, koliko i neminovne. Starjeti u teatru čini se da je još teže nego u stvarnom životu.

image

Predstava ‘Zbilja‘

Mara Bratoš/hnk/
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
09. prosinac 2024 11:30