UMRO NA DAN SVOJE PREMIJERE

Petar Veček: Odlazak posljednjeg poštenoga gavelijanca

ZAGREB - Nekoliko sati prije premijere svoje predstave “Amateri” u subotu je preminuo Petar Veček, kazališni redatelj, rođen u Zagrebu 23. travnja 1942. Već dugo teško bolestan, posljednjih godina nije mnogo radio, a evo za kraj priuštio si je, u malom zagrebačkom kazalištu KNAPP, lijepu produkciju s uglednim glumcima na čelu s Vilijem Matulom.

Petar Veček bio je skroman čovjek, a stariji kazališni znalci rado se sjećaju njegovih režija u kazalištu Gavella osamdesetih godina prošlog stoljeća, kad je oživljavao Krležu i Čehova.

Političko kazalište

Devedesetih se pak afrmirao u zagrebačkom satiričnom kazalištu Kerempuh, gdje je 1994., režijom Radakovićeve drame “Dobro došli u plavi pakao”, uveo u naš teatar verizam kao subverzivni postupak prvog reda. U devedesetima, doduše s nešto manje umjetničkog rezultata, posvetio se i režijama komada Tuđmanova disidenta Slobodana Šnajdera.

Veček je također, rado režirao Brechta, kojeg je čitao gotovo doslovno, epski razgovorno. U duši je bio i ostao gavelijanac, pobornik tradicionalnog, verbalnog teatra.

Duge je godine proveo režirajući u varaždinskom HNK, ne smatrajući taj odlazak bijegom u provinciju. Prije bismo rekli da je pobjegao u slobodu.

Dobre godine

U Varaždinu je napravio neke od svojih boljih predstava. Još polovicom sedamdesetih od kritike tada hvaljen Brechtov “Pir malograđanina”, zatim početkom osamdesetih Čehovljev “Višnjik”, a u proteklom desetljeću kao značajnija pamti se njegova režija Brechtove “Prosjačke opere” iz 2005. Režirao je više od 130 kazališnih predstava i osvojio više domaćih i stranih nagrada.

Duhovita i zabavna mračna dijagnoza naše stvarnosti

Posljednja ostavština Petra Večeka socijalno je osviještena komedija “Amateri” koju je po tekstu Borivoja Radakovića postavio u KNAP-u.

Trojica sredovječnih muškaraca, nadajući se izlasku iz financijske krize, odlučuju snimiti pornić. Pozivaju ženu od zanata. Ona jedina zna što radi, a oni su amateri. Goran Grgić, Vilim Matula i Ranko Zidarić s puno žara igraju gubitnički trojac. Njihova je glumačka radost zarazna, prelijeva se u gledalište, stvarajući atmosferu vedrog razumijevanja nesreće. Jedina žena u priči, Petra Dugandžić, unosi ne samo dašak erotičnosti nego i “prizemljeni” pogled na svijet. Premda mračni u dijagnozi stvarnosti, “Amateri” su duhovita i zabavna predstava, koja još jednom dokazuje staru istinu: humor je moćno oružje u obrani od jada i osjećaja nemoći. (I. Gruić)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2024 03:23