Dvoje glumaca, Barbara Prpić i Petar Leventić, igrat će je po srednjim školama i, eventualno, u višim razredima osnovne. Nema sumnje da će i ti stariji klinci uživati u interaktivnoj zabavi s dva kandidata pjevačkog showa, prevarantskog i totalitarnog, kakva ta natjecanja već jesu.
Obična prevara
Predstava, međutim, traži mlađu publiku. Mislim da su idealni petaši. Ovi stariji, osim što su već ošamućeni hormonima, ionako kuže u čemu je stvar. Pa znaju pubertetlije i stariji maloljetnici da su ti talent showovi obična prevara i da tzv. pobjednike ne čeka do nekoliko mjeseci instant slave. A ako ne znaju, neće im niti ova 45-minutna eskapadica pomoći.
Predstava je nastala kao zajednička ideja u sklopu međunarodnoga projekta Mlada Europa, pa se istodobno postavlja u Berlinu i Parmi. Talent showovi, zaključeno je, idealna su zajednička tema. Možda jesu, ali previše je u svemu tome eto te ciljane pedagogije, koja drži da su djeca valjda manje prilagođena svijetu koji upravo nastaje nego oni odrasli. No, ja mislim upravo suprotno. Ti talent showovi više užasavaju roditelje nego njihovu djecu. I više ih i privlače i živciraju nego djecu. Djeci je prirodno da se natječu i uživaju u tome.
Pobuna protiv teme
Rene Medvešek u tih je 45 minuta uvukao dakako ironiju. Dvoje glumaca, energični i na silu mladoliki, zapravo jako slabo pjevaju, osobito za glumački prosjek, pa utoliko u igru unose vlastite slabosti, što proizvodi određen dramski efekt koji djeluje na publiku neizravno, dublje. Medvešek se na taj način ujedno i buni protiv nametnute pedagoške teme. Po njemu, zapravo, stvari stoje ovako: nije problem što se natječu mladi u pjevanju, problem je što može zapjevati bilo tko.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....