‘RAZGOVORI O JUPI‘

Predstavljena knjiga o Jošku Juvančiću: ‘Bio je čovjek i redatelj koji je režirao na držićevski način - sa srcem‘

Predrag Vušović i Joško Juvančić

 Cropix/Arhiva Talir
‘Tu je Goran Višnjić kojeg je lansirao od Hamleta u svijet, tu je Zrinka Cvitešić koja je igrala u njegovom ‘Snu ivanjske noći‘...‘

U sklopu popratnog programa 75. Dubrovačkih ljetnih igara održana je večer posvećena kazališnom redatelju Jošku Juvančiću (1936. - 2021.) koji je svojim predstavama dao golemi i neprocjenjivi obol Dubrovačkim ljetnim igrama. Predstavljena je knjiga njegova sina, Hrvoja Juvančića, pod nazivom "Razgovori o Jupi", a uz autora, govorili su: glumica i ravnateljica drame DLJI, Senka Bulić, redatelj Krešimir Dolenčić, glumica Perica Martinović i profesor Pavo Jančić, a moderator večeri bio je kazališni redatelj i pisac Matko Sršen, piše Dubrovački.

Promocija knjige "Razgovori o Jupi", koju je nakon režije dokumentarnog filma o velikom redatelju, također napisao i priredio redateljev sin, inače diplomirani novinar koji se profesionalno bavi videom, filmom i TV, bila je prilika prisjetiti se ne samo Jupe, nego i zlatnih vremena Dubrovačkih ljetnih igara i općenito života Dubrovnika u 20. stoljeću.

- Večeras slavimo! Kadgod se spominjemo naših velikih predšasnika, kao što ćemo se večeras povodom knjige spominjati Joška Juvančića Jupu, onda slavimo. Slavimo velike redatelje kakav je bio Jupa i moj veliki prijatelj Ivica Kunčević, kakvi su bili neki veliki zagrebački Dubrovčani Kosta Spajić, Branko Gavella, Marko Fotez... Kad ih spominjemo, mi slavimo. Ti su ljudi utrli kazališni put u kazališni grad u kojemu i mi cijeli život participiramo, neki manje, neki više... Tko misli da bez tih ljudi može nastaviti, jako se vara jer su oni utemeljili kazališni Dubrovnik i dosegli vrhunce Dubrovačkih ljetnih igara. Dubrovnik nije samo metafora, on je doslovno duhovni grad. Joško Juvančć je bio čovjek i redatelj koji je režirao na Držićevski način - sa srcem. Svi sudionici u knjizi, glumice, glumci, redatelji, ljudi od Grada, prijatelji... Svi ti ljudi koji govore o Jupi, govore sa srcem i slavljenički, uvodno je rekao moderator.

Autor je otkrio kako je knjiga uopće nastala.

- Ovo je proslava svih ljudi koji su znali Jupu. Ja sam bio samo posrednik, a zastupljeno je 27 Jupinih prijatelja, suradnika... Bio sam samo medij koje je te sve priče o Jupi skupio na jednom mjestu. Zvao sam ga "tata", a on je meni ostavio kao jedan zadatak... Više sam ga puta nagovarao da nešto snimimo o njegovim režijama, rekao je da ćemo to mi kad on umre... Odlučio sam da ću ja to napraviti. Međutim, tata nije ostavio puno zapisa, nije volio pisati, radio je samo bilješke, a onda sam odlučio sam tu karijeru objediniti preko filma i knjige... Svi su htjeli razgovarati o Jupi... Kad god smo razgovarali o umjetnosti, kad smo nešto gledali, objašnjavao je kakve to veze ima s nama, na tome je inzistirao cijeli život... Tradicija i suvremenost se mogu uklopiti, to je bila njegova ideja..., poručio je Juvančić zahvalivši sudionicima a posebno Pilarima.

image

Naslovnica knjige "Razgovori o Jupi"

Dubrovačke ljetne igre

Martinović je podsjetila kako je Jupa davao uputstva na probama, a pričala je i pojedinim predstavama.

- Svaki umjetnik progovara iz svog mraka, iz svoje svjetlosti, a moja sjećanja za Jupu obasjana su svjetlošću... Ova knjiga je nastala od tekstova koje smo mi izgovorili pred kamerama, to nije stalo u dokumentarac pa je ušlo u ovu knjigu. Moj otac je puno surađivao s Jupom, bili su ljudi koji su na neki način isto mislili, trudili su se da Dubrovačke ljetne igre budu najbolje - u ondašnjoj Jugoslaviji, kasnije u Hrvatskoj. Znao je napraviti najbolju podjelu, uzeo bi dubrovačke glumce, bio je velemajstor točne i bezgrešne podjele uloga, bio je čovjek čvrste moralne vertikale... Bio je s nama tijekom Domovinskog rata u umjetničkoj bojni, bio je čovjek koji je volio našu zemlju, cijeli život posvetio je svom Dubrovniku i na tome mu veliko hvala, navela je Martinović pročitavši neke svoje izjave koje su završile u knjizi.

Bulić je napomenula koliko je važno redateljevo nasljeđe.

image

Joško Juvančić i Đelo Jusić 2012. godine

Tonći Plazibat/Cropix

- Jupa je bio moj profesor, igrala sam u njegovim predstavama, bio mi je takoreći prijatelj, bio je dobra duša, utro nam je svima taj put prema umjetnosti. Nitko od nas nije ostao neokrznut Jupom, bio je socijalno inteligentan, kreativan, maštovit... Svi smo mi njegova djeca, njegovi umjetnici na neki način... Ne možete kad radite s Jupom biti neiskren umjetnik, ne možete stvarati nešto što je ispod te kvalitete, on je kao putokaz u našem umjetničkom svijetu. Kad sam stvarala repertoar mislila sam na njega jer dolazim u njegov grad... "Ekvinocijo" mi je ostao zabilježen kao jedna hrabra predstava, a Jupa je uvijek govorio da ne treba ponavljati stvari, govorio je da moramo biti inspirirani, a mi smo inspirirani njime i njegovim predstavama. Govorio je da nije sramota napraviti lošu predstavu, nego je sramota ne dati sve od sebe! Mi umjetnici smo kao vitezovi, kao vojska spremni za rat u umjetnosti! Jupa je isto tako zaslužan za ovaj repertoar, za izbor ljudi i umjetnika... Meni je Jupa bio inspiracija, a osjeća se povezanost između Jupe i Kreše, kad gledam Krešu na probama kao da čujem Jupine rečenice... Naš "Ekvinocijo" će imati divan život, pozivam vas sve na predstavu, budite blagi prema nama, izjavila je Bulić pročitavši jedan Jupin citat iz razgovora koji je redatelj 2015. dao za Dubrovački vjesnik.

Dolenčić se na živopisan način osvrnuo na svog učitelja te nasmijao okupljene.

- Velika je čast biti tu i pričati o Jupi. Kad govorimo o Jupi, što je to Jupa? To je to sve skupa oko nas! Ivica Kunčević, Kosta Spajić, Maro Martinović... Tu je Goran Višnjić kojeg je lansirao od Hamleta u svijet, tu je Zrinka Cvitešić koja je igrala u njegovom "Snu ivanjske noći"... Preko 40 godina osuđen sam na strogog Dubrovnika, nisam počeo od "Hekube" Icice Boban, prvu predstavu koju sam gledao na Igrama jest "Dundo Maroje" na Bunićevoj poljani i Jupina "Trilogija" pa tek onda "Kafetarija"... Jupa je naš osjećaj ovog grada, ove kulture, države... Grad koji je satkan od tih tkanja, to je Jupa... Tu je on, vratio se... Zvao me je ‘Krešce‘, mrzim kad me tako zovu, ali me on jedini tako zvao... Malo smo radili, bio sam mu tek dvaput asistent..., ispričao je Dolenčić.

Jančić je kazao kako je Jupi Dubrovnik bio važan izvan svega, ali kako se na kraju vratio u Grad.

- Jupa se i danas sunča na mjesecu, a svoje mišljenje je češće izražavao šutnjom. Za Hrvoja je on bio samo ‘tata‘, a za sve ostale kazališni genij, naglasio je Jančić.

Na predstavljanju su prikazani i ulomci iz najpoznatijih Jupinih predstava.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 06:55