Produkcije Teatra EXIT nimalo ne zaostaju za razvikanim ostvarenjima njujorškog Broadwaya

Zagrebački Teatar EXIT već dvadeset dvije godine s čarobnjakom Matkom Ragužem predstavlja kazališnu vrijednost koja oplemenjuje živote svojih sugrađana.

Zimi u prepunoj dvorani Ilice 208, ljeti u sjevernom dijelu dvorišta Muzeja za umjetnost i obrt. “Čarobnjakom” je imenovana i prva ovogodišnja predstava Ljetnih noći Teatra EXIT, gostujućeg Narodnog pozorišta iz Sombora, na žalost gledatelja i glumaca zbog jednog ubačenog muzejskog vjenčanja održana u zatvorenom iličkom gledalištu.

Njome nam je na dojmljiv način petoro gostujućih glumaca pružilo uvid u život i djelo Thomasa Manna, a uz one već naveliko poznate predstave, poput “Münchausena”, “SHAKEspearea na EXit” ili “Ja, Tata!” ovo smo ljeto, među ostalim, uživali i u dojmljivoj monodrami “Izložak br. 49” prema romanu Nicka Hornbyja s mladim glumcem Damirom Poljičakom te posebno u predstavi “Crveno” u režiji Matka Raguža prema djelu Johna Logana s glumcima Sinišom Popovićem i Filipom Križanom.

Majstor i uposleni

Dvije novije predstave, od ukupno njih ovoljetnih dvadesetak, nužno bi trebale postati obveznom kazališnom “lektirom” svih studenata likovnih umjetnosti te povijesti umjetnosti, dizajna ili arhitekture. O konceptualnoj umjetnosti, njezinoj percepciji, stvarnom i imaginarnom značenju kod umjetnika i onih koji to nisu, pedesetak minuta lamentira mladi Damir Poljičak u jednoj od istočnih izložbenih dvoranica MUO-a koja zgodno udomljuje dinamičnu priču. “Crveno” nas pak kroz sjajan Popovićev i Križanov dijalog vezuje uz američkog slikara Marka Rothka u vrijeme njegova angažmana na oslikavanju niza murala za njujorški restoran “Four Season” na vrhu poslovne zgrade Seagram arhitekata Ludwiga Miesa van der Rohea i Philipa Johnsona iz 1958. Priča o talentu, egu, umjetničkoj, ali i ljudskoj strasti, mjeri i veličini, dostojanstvu i prijateljstvu razvija se unutar okvira skromne scenografije obilježene crno-crvenim tragovima Rothkovih djela i podučava nas relativnosti umjetničkih i životnih mjerila. Nismo ostali uskraćeni prizora dojmljivih “nastajanja” likovnih eksponata niti suptilnog razvoja međuljudskog odnosa dvojice aktera koji kroz fragilan suradnički odnos “majstora i uposlenika” naposljetku izgrađuju dublju formu odnosa obilježenog umjetničkim i ljudskim upoznavanjem i uvažavanjem.

Lijepo se osjećati povlaštenim spoznajom da Zagreb s EXIT-om nimalo ne zaostaje za najrazvikanijim ostvarenjima njujorškog Broadwaya koje smo proteklih godina mogli pogledati, već im, naprotiv, uspjelo parira. Postavama drama, monodrama, komedija ili mjuzikala EXIT probija granice umjetnosti naše male zemlje i kakogod njegov repertoar bio osiguravan skromnim sredstvima, kvalitativno se ustoličuje visoko. Jako visoko. I zapravo, uz druge uspjele predstave EXIT-ovo “Crveno”pomaže da Zagreb ostane bijel, barem u nekim važnim segmentima.

Moć kulture

Tako jedan od razloga odgađanja odlaska na ljetovanje u kolovozu i olakšavanja ostanka u vrućem Zagrebu tijekom srpnja zasigurno predstavlja i aktivnost EXIT-a koji vlastitim ili gostujućim projektima čini život ljepšim i Zagrebu pomaže da se predstavi stvarnom kulturnom destinacijom. Upravo stoga, osigurati mu budućnost primjerenim smještajem u centru dužnost je grada i prema vrhunskim glumcima i vrijednim djelatnicima tog sjajnog zagrebačkog kazališta.