Psihoanaliza zlostavljanja i manipulacija kakve se događaju unutar ljubavnog trokuta

Kazališni redatelj Ivica Buljan odlučio se za jedan neobičan potez kad je na scenu paralelno postavio dvije Krležine drame - "U agoniji" i "Aretej". Obilježile su te dvije predstave, koje su imale premijeru jedna za drugom, prvo "Aretej" 8. lipnja te potom "U agoniji" 9. lipnja, ujedno kraj sezone u zagrebačkom HNK.

Glasajte za nominirane u kategorijama za nagradu Zlatni Studio

- Ako je itko duhovni otac ove kuće, pogotovo drame, onda je to Miroslav Krleža. U trenutku u kojem osjećamo nemir zbog situacije u svijetu, a s druge strane i vlastite nemire, kombinacija Krležinih drama, 'Aretej' i 'U agoniji', činila mu se kao konceptualni izazov - rekao je redatelj u intervjuu za Jutarnji list govoreći o te svoje nove dvije predstave od kojih je jedna, "U agoniji", upravo nominirana za nagradu Zlatni Studio.

Objavljen 1928. "U agoniji" je ujedno najizvođeniji i kritički najbolje ocijenjen Krležin dramski tekst, a u HNK je izveden osam puta od 1938. do 1998.

Iako je dosad postavio desetak Krležinih djela, s Krležom je i započeo rad u HNK, ravnatelju Drame zagrebačkog HNK ovo je bio prvi put da režira te dvije drame jednog od najznamenitijih hrvatskih pisaca 20. stoljeća.

- 'U agoniji' je perfektan poligon za psihoanalizu zlostavljanja i manipulacije unutar ljubavnog trokuta. Krleža kao da je davno napisao praprizore za 'House of Cards' ili 'Everybody Lies', genijalnu prvu epizodu 'Dr. Housea' - rekao je Buljan o tom komadu.

Kao sva Krležina djela i ovo se pokazalo, unatoč činjenici da je smješteno u neka nama sad već davna vremena, aktualnim. Za Buljana čitanje Krleže pomaže razumijevanju naše prošlosti: "Povijesni kontekst 'Agonije' je tranzicija austrougarske Hrvatske u onu eshaesovsku. To je značilo uništenje jedne vojne i administrativne strukture i velike društvene promjene".

Govoreći o samoj predstavi i režijskim postupcima te načinu kako je pristupio Krležinu tekstu, Buljan je, prema vlastitim riječima, "U agoniji" na prvi pogled postavio veoma klasično. Detaljno je radio na psihološkom prikazu junaka i služio se paralelama sa slučajevima iz Freudova "Tumačenja snova", a kostimi Ane Savić Gecan referiraju se na vrijeme nastanka drame. Danas, kad su popularne suvremene interpretacije, okrenuo se najklasičnijoj. "Može se čitati kao čin eskapizma, a meni se čini da radikalnije razotkriva današnje psihoseksualne traume."

U ekipi "Agonije" ulogu Laure Lenbach glumi Nina Violić, baruna Lenbacha i Ivana Križovca utjelovljuju Krešimir Mikić i Livio Badurina, a rusku groficu Madlen Petrovnu glumi Ksenija Marinković.

U osvrt na predstavu pisac Miljenko Jergović istaknuo je da je Ivica Buljan Krležinu dramu sveo na ljubav hladniju od smrti: "Politika i povijesne okolnosti tu su sporedne. A sporedno je pomalo i ono ibsenovsko građanstvo. Ostala su dva opustošena muškarca, obojica s figurama i fizionomijama s ekspresionističkih crteža Entartete Kunsta, i jedna veličanstvena diva, kao iz Fassbinderovih snova. Sve je tu iz 1922. godine, kad se drama odvija, i iz desetak sljedećih godina, koliko je još potrajala epoha samrtnih strasti. Buljan je tekst izveo iz njegova građanskog, ibsenovskog, konzervativnog konteksta, i vratio Krležu u kontekste avangarde".

Jutarnji.hr