Redatelj Saša Božić: Krajnje je vrijemeda se ukinu kazališni ansambli

Saša Božić je tiha sila hrvatskog teatra. Ovaj 34-godišnji Vinkovčanin jedan je od najzaposlenijih hrvatskih kazališnih režisera i dramaturga koji pola godine radi u Hrvatskoj, a pola na europskim kazališnim pozornicama. Stasao je u kazališnom inkubatoru Nataše Rajković u Teatru &td, a u Europi je stekao ugled svojim plesnim produkcijama. Božić je kazališni profesionalac novog doba; navikao je da puno radi u uvjetima umjetničkog tržišnog natjecanja kakvi vladaju u Europi, ima zdrav odnos prema kolektivu, predan je radu sa studentima na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti i prije svega - ima ideje.

Radikalno kraćenje

Nakon niza predstava koje je napravio u &td-u, kazalištu Trešnja, Žar ptici, Exitu, pred Sašom Božićem je napokon i premijera na daskama središnjeg nacionalnog teatra. S Darijom Lorenci Flatz u glavnoj ulozi u petak ćemo tako u zagrebačkom HNK imati prilike vidjeti premijeru Ibsenove “Nore”. A paralelno s predstavom u HNK Božić radi i u ZeKaeM-u gdje s još neafirmiranim glumcima postavlja tekst mlade autorice Kristine Gavran “Spremni”.

Što je Božić napravio od “Nore”, hoće li tu biti previše plesa a premalo teksta i kako će to prihvatiti klasična haenkaovska publika - samo su neka od pitanja koja iskaču uoči ove velike premijere. Mladi režiser je potpuno miran; predstava je bila gotova još prije tjedan dana tako da je ostalo vremena i za finese. “Očuvana je priča, očuvani su karakteri i odnosi, predstava je samo pomaknuta u neku drugu realnost. Glumci plešu Ibsenove rečenice, no realitet razmjena emocija je tu. Mislim da će publiku više začuditi činjenica da predstava ne traje pet sati nego tek sat i dvadeset minuta, što je valjda rekordno kratko za HNK.”

Ibsenov tekst je radikalno kraćen. “Čini mi se da je feministički proglas koji Nora sa sobom nosi danas potrošen. Ono što je aktualno kod Ibsena je mogućnost transformacije individualnosti na koju smo zaboravili”, kaže.

Zanima ga čudo

“Svi se bavimo politikom, situacijom u državi, krahom kapitalizma, manipulacijskom strategijom preslikanom s Balkana sada na Ukrajinu i sličnim stvarima... A ono što je meni bilo zanimljivo vidjeti jest što je čovjek u svemu tome, bez obzira na svoju rodnu obilježenost. I njegova potreba da vjeruje u čudo, da radi na vlastitoj transformaciji”, nadahnuto priča Božić kojem je rad u HNK bio zanimljiv između ostalog i zbog toga što je surađivao s ansamblom koji nije navikao na njegov specifičan način rada.

“Nije bilo nimalo jednostavno raditi u instituciji koja prolazi veliku krizu i s ansamblom koji je skroz rasut. Kada radim s grupom ljudi, navikao sam da smo stalno zajedno, što ovdje i nije bila praksa. Darija Lorenci je jaka osobnost i moćna glumica i nas dvoje smo na početku imali dosta sukoba oko toga kako bi trebali raditi. No, uspjeli smo se pospojiti i dobio sam izvrstan motor predstave jer se oko njenog izvedbenog habitusa okupljaju svi ostali. Krucijalan u predstavi je njezin ples tarantele koji ona pleše kako bi odgodila muževljevu spoznaju da je krivotvorila očev potpis. Kada pričamo o građanskom braku, tarantela je s jedne strane potvrđivanje braka, a s druge strane ta naglašena seksualnost tarantele je i prekoračenje tipiziranih bračnih odnosa. Tarantelu smo rastegli na dva čina i shvatili smo je jako široko te se zapravo bavili analizom društvenih plesova.”

Svi su na tržištu

Ples je medij u kojem je Saša Božić doživio afirmaciju u svjetskim razmjerima. Njegova predstava “Love Will Tear Us Apart” nedavno je s velikim uspjehom prikazana u pariškom Theatre de la Bastille, ultimativnom mjestu za suvremeni ples. Predstava se izvodi već četvrtu sezonu i trenutno je jedna od najuspješnijih hrvatskih kazališnih produkcija u svijetu. “To je jednostavna predstava koju smo brzo napravili i koja je vjerojatno i najjeftinija predstava u Hrvatskoj jer je za nju Ministarstvo kulture dalo 12.000 kuna”, kaže Božić koji je uvijek bio oštar kritičar kulturne politike u svojoj zemlji.

“Situacija za izvedbene umjetnosti kod nas je katastrofalna. Ponekad mi bude teško raditi sa studentima na Akademiji i gledati te mlade ljude koji će si jako teško naći posao. Krajnje je vrijeme da se ukinu svi kazališni ansambli, osim možda nacionalnog. Vani su svi na tržištu i svi izgaraju dok rade. Ovdje je svejedno radiš li ili ne, jer ćeš ipak dobiti plaću”, kaže Božić koji ovog ljeta sa Ksenijom Zec na Splitskom ljetu radi novu dramu Elvisa Bošnjaka, zatim odlazi raditi u Stockholm, pa u Zürich i Berlin gdje zadnjih godinu dana i živi pa tako kada dolazi raditi u Hrvatsku stiže kao - stranac.