Redateljica sam i prvi put igram u seriji. Sprijateljila sam se na setu sa zlom maćehom

Prije nekoliko mjeseci Arija Rizvić u ZeKeM-u režirala je izvrsnu malu predstavu “Tri X i ja” koja se, prema tekstu Filipa Nole, bavi seksualnim zlostavljanjem na poslu, pa onda i svakodnevicom takozvanih swingera. Prethodno, dobila je nagradu publike za najbolju predstavu “Povratak” na Marulićevim danima u Splitu i u nekim predstavama se dosad okušala kao glumica. Međutim, kazališna publika koja prati njezin uspon kao mlade redateljice nije se ni u snu mogla nadati da će nakon diplome režije i radiofonije Arija Rizvić zaigrati u popularnoj seriji “Drugo ime ljubavi” koja se prikazuje na Novoj TV.

- Gluma je za mene potpuno prirodan tijek koji se događa paralelno uz moju režijsku karijeru. Bavim se glumom od najranije dobi, te sam se glumački okušala u već nekoliko profesionalnih kazališnih projekata, a pohađala sam i glumačke klase na Akademiji, a s obzirom na to da mi je želja bila okušati se i u TV i u filmskoj glumi, poziv na audiciju za ovu seriju odmah sam prihvatila i nakon dva kruga javili su mi da sam dobila ulogu. Uloga mi je na audiciji odmah sjela i jako mi se sviđa način na koji pisci sada razvijaju moj lik – objasnila je na početku razgovora mlada redateljica.

Maja, koju igra u seriji, mlada je i buntovna tinejdžerica te najmlađa članica obitelji Krpan. Prati modu, ima Instagram, influencerica je... Hajmo reći da je kostimski produkcija prikazuje onako kako bi se Arija Rizvić sama obukla privatno... Svaka ovakva serija sa sobom, međutim, nosi i maratonski glumački rad...

Srđan Vrančić / CROPIX

Veliko iznenađenje

- Informirala sam se odmah kod kolega koji su već radili na ovakvim projektima i svi su me pripremili na drukčiji i žešći tempo rada. Prvi tjedan mi je bilo veliko uzbuđenje, pogotovo jer je to bio moj prvi susret s mehanizmom TV svijeta koji je potpuno drugačiji od kazališnog u kojem sam dosad bila i jako mi odgovara njihov vrlo profesionalan i discipliniran rad na setu - kaže Arija Rizvić, koja bez obzira na cjelodnevni rad, koji počinje u sedam ujutro, silno uživa i u glumi i u radu s cijelom ekipom.

- Jako sam se sprijateljila s glumicom Katarinom Baban, koju sam upoznala na setu i odmah smo kliknule i stalno se družimo i mimo snimanja. Kolege nas znaju zezati zašto se tako volimo privatno, a u seriji smo velike suparnice (ona mi glumi zlu maćehu, ha-ha). Tu je i Slavko Sobin i Maja Jurić, koja je divna glumačka partnerica. Ma cijela ekipa na setu je odlična, i glumačka, i snimateljska, i ekipa kostima i šminke, produkcije... Svaki dan na setu započinje mi s osmijehom na licu. Što se tiče nasmijavanja, najotkačenija je obitelj Krpan. Kad svi skupa snimamo scene, što je često, stalno je neka zafrkancija pa nam ponekad treba vremena da se smirimo - prepričava dogodovštine.

Budući da je redateljica, i glumci nerijetko miješaju žanrove igre u filmu, kazalištu i popularnim serijama, a ovo posljednje također traži zasebnu glumačku maniru, koliko će joj ovo iskustvo pomoći u redateljskom poslu?

- Smatram da svaki redatelj mora biti i glumac i da se mora bar jednom u životu okušati na sceni. Mi redatelji svakodnevno radimo s glumcima i moramo poznavati njihov mehanizam, osjetiti što glumac prolazi kroz proces s redateljem i sam sa sobom... Gluma u kazalištu i gluma na filmu i seriji dva su različita procesa, a ja u gotovo svakom dosadašnjem glumačkom radu, bilo u kazalištu ili sad na seriji, sve više otkrivam glumački unutarnji svijet, i sva ta iskustva prenosim na režiju i u rad s glumcima - tumači redateljica koja je kao studentica u Veneciji pohađala masterclass kod jednog od najvećih svjetskih kazališnih redatelja Thomasa Ostermeiera, a dobila je i poziv za stažiranje na poznatoj Dramskoj akademiji Max Reinhardt u Beču gdje je Ostermeier gostovao kao predavač na glumačkoj klasi. Thomas Ostermeier, s čijim je radom upoznata domaća publika, danas je u Hrvatskoj pojam redateljske klase...

Želi režirati operu

- Thomas Ostermeier prvenstveno je veliki profesionalac i velik čovjek, što je, nažalost, rijetkost u našem poslu. Od njega sam već na prvom masterclassu naučila bazu, pristup i rad s glumcem bez redateljskog koncepta, što smatram prvim koracima mladog redatelja. Kad sam mu zatim asistirala kao student režije na diplomskoj klasi glume na Dramskoj akademiji u Beču, obavezno sam morala biti uključena u sve glumačke vježbe sa studentima glume, a koje čine njegov poseban sustav rada s glumcima, jer on također smatra da su gluma i režija isprepleteni i da je obavezno da glumačke vježbe prolazi i redatelj.

S njim sam imala i individualne razgovore u kojima sam dobila mnoge savjete, kao vrlo mladog studenta potaknuo me da mislim drukčije i da se ne bojim isprobati drukčije. Veliko je iskustvo što smo i u Veneciji i u Beču pogledali njegove predstave, kao i predstave ostalih europskih redatelja, koje nemamo priliku često vidjeti, poput Romea Castelluccija u čiju sam se poetiku odmah zaljubila, zatim predstave Jana Lauwersa, O. Koršunovasa, Falka Richtera i mnogih drugih, i o čijim smo poetikama potom s Ostermeierom razgovarali na nastavi - govori o razdoblju školovanja.

Rodom je iz Rijeke te je u životu pohađala i Školu za klasični balet pri HNK I. pl. Zajca te Školu solo pjevanja. Glumila je i u mjuziklu “Guslač na krovu” u rječkom HNK, ulogu Sprintze.

- Upravo preko mjuzikla “Guslač na krovu” u kojem sam imala glumačko-pjevačku ulogu, a na kojem je radio i redatelj Marko Juraga, dobila sam prošle godine od njega poziv za glavnu žensku ulogu Margarete u predstavi “Faustov Mefisto”, koja je premijerno izvedena u rujnu prošle godine u Kazalištu Umag.

Arija Rizvić i Katarina Baban

U njegovu režijskom konceptu moja uloga Margarete je bila glumačko-pjevačka te sam u predstavi i uživo izvodila songove u pratnji benda. Zanimljivo je da u predstavi mog brata, kao i u seriji, glumi Momčilo Otašević, a ostalu glumačku ekipu još čine Slavko Juraga, Jasna Bilušić, Nikša Kušelj, Lana Blaće. Ovu predstavu ćemo uskoro premijerno izvesti i u Zagrebu. Ne planiram zanemariti pjevanje, moja je velika želja kad se pruži prilika ponovno zaigrati u mjuziklu - nastavlja.

Budući da ima glazbeno obrazovanje, zanima li je režija opera? Na tom području smo, naime, deficitarni po pitanju domaćih redatelja...

- Svakako bih voljela režirati opere, kao redateljica već sam se susrela s glazbeno-scenskim projektom “San ljetne noći” (Shakespeare - skladatelj Mendelssohn) koji sam režirala u VD Lisinski, a u kojem je sudjelovalo devet glumaca, dvoje solo pjevača, orkestar i zbor pod dirigentskim ravnanjem Mladena Tarbuka. To mi je jedan od najdražih dosadašnjih režijskih projekata - kaže redateljica.

Petra Svrtan

U međuvremenu od mladih glumaca s kojima je radila najviše je se dojmila glumica Petra Svrtan.

- Petru Svrtan smatram jednom od najtalentiranijih glumica svoje generacije. Igrala je gotovo u svakoj mojoj predstavi, nevjerojatno se dobro razumijemo u radu, obožavam njezin profesionalizam, što je meni jedna od najbitnijih stvari u poslu, a kod nas rijetkost. Otvorena je kao glumica, prihvaća izazove i ne boji se isprobati drukčije stvari - hvali kćer Borisa Svrtana i Nine Erak.

U slobodno vrijeme, kad god ima vremena, ide na trening, meditira uz omiljenu glazbu, čita, pjeva, šeta u prirodi, zatim obožava otići na koncerte klasične glazbe, na druženja s prijateljima, u neki dobar izlazak i slično... Svakako se planira, paralelno uz režiju, baviti i glumom.

- Voljela bih se okušati kao glumica i na filmu. A u svemu tome želim si što usklađeniji raspored, ha-ha. Evo, čeka me već nekoliko dogovorenih režijskih projekata koje sam sad malo pomaknula radi snimanja, ali mislim da se sve može uskladiti - zaključila je.