Šarena barokna burleska koja udara ravno u trbuh

ZAGREB - Komedija balet je forma koju je izmislio sam Moliere, uz asistenciju drugog genija, skladatelja Lullyja. Odluka o postavljanju jednog od njihovih zajedničkih naslova već je sama po sebi rijedak bljesak inventivnosti u zagrebačkom HNK. A sjajan je i rezultat.

Na autore podsjećaju likovi učitelja glazbe (Dušan Bućan) i učitelja plesa (Livio Badurina) dok se na pozornici bore za prevlast svaki svoje umjetnosti i taštine.

Kostimirani orkestar

No, pravi Moliere i Lully iza ove predstave bili su redatelj Krešimir Dolenčić i dirigent Saša Britvić na čelu Hrvatskog baroknog ansambla koji je bio uparađen baš kao da svira pred samim Kraljem Suncem.

U vjernoj, a opet duhovito osuvremenjenoj rekonstrukciji barokne multižanrovske forme baletu je dodijeljena nešto skromnija uloga (koreografija Mary Collins za četvoricu plesača), ali to je u velikoj mjeri svojom baš barokno kočopernom pojavom i izvedbom nadoknadio sjajno pogođeni Badurina.

Glazba je bila organski dio predstave, a dramaturški su odlično iskorišteni čak i titlovi iznad pozornice. Vokalni solisti, a u prvom redu Ivana Lazar, pa i čitav muški zbor u turskoj slici bili su briljantni.

Glumci HNK baš i nisu preobdareni komičarskim talentom. Ali, u raskošnim kostimima Ane Savić Gecan, efektno prostranoj scenografiji Dinke Jeričević te u kontekstu čitave burleske kako ju je režirao Krešimir Dolenčić, svi su osvajali simpatije, a naročito u glavnoj ulozi pokondirenog novobogataša Jourdina Siniša Popović, Alma Prica kao bistra i stoga s razlogom uvijek bijesna žena, Zrinka Cvitešić kao greza služavka ili Dora Lipovčan kao zgođušna kćer.

Ipak, nikoga baš nije zabolio trbuh od smijeha, ali mogao je na kraju od mučnine. Naime, čitava komedija isuviše je slična našoj stvarnosti.

Žderu kolače i šute

Završetak abolira neobrazovanog skorojevića, koji udarcima palice prekida i s pjesmom o svojoj kozi napušta tu farsu. I to s gađenjem, kakvo i zaslužuje njegov učitelj filozofije (odličan Zijad Gračić) i ostalo “plemstvo”. Oni žderu bogataške kolače i šute.

Poznato? Itekako. I baš onako molierovski gurnuto pod fini nos metropole. Premda zaslužen i vrlo dug, meni se smučio čak i pljesak.