Love Will Tear Us Apart

‘Saša je predložio da napravimo solo s pjesmama koje zaista slušamo... I 12 godina nakon, bliži se stota izvedba‘

Prizor iz predstave

 Danko Stjepanovic/Love will tear us apart
Zapravo me iznenadila reakcija publike na premijeri koja je održana u sklopu Tjedna suvremenog plesa, kaže Saša Božić

Jedna od najizvođenijih hrvatskih plesnih predstava Love Will Tear Us Apart autora Saše Božića i Petre Hrašćanec u produkciji umjetničke organizacije de facto, obilježit će svoju jubilarnu, stotu izvedbu 2. studenoga u kazalištu Gavella u sklopu 41. izdanja Tjedna suvremenog plesa.

Kako je 2012. uopće došlo do ideje da napravite predstavu Love Will T ear Us Apart?

Saša: Predstava je zapravo nastala gotovo slučajno. Nismo dobili dovoljno financiranje za jednu drugu produkciju koju smo planirali, pa smo se odlučili napraviti format sola. Mislim da je početna premisa bila što uraditi sa pop glazbom u kazalištu, koja se često ironizira ili služi kao citat. Može li se doista plesati na pop glazbu. Temeljna riječ u konceptu mi je bila ljubav i kako se ljubav može zamijeniti sa riječju ples.I tako smo vrlo brzo došli do pet ljubavnih pjesama koje su nam bile drage. Sjećam se da smo predstavu doslovno sklopili u kuhinji Petre Hrašćanec.

Petra: Bilo je kasno navečer i bili smo u mojoj kuhinji (kao i mnogo večeri do tada) gdje smo uz pripremu za rad i kuhanje ručka za sutra obično slušali muziku. Saša je predložio da napravimo solo za mene sa pjesmama koje zaista slušamo sa tekstom koji govori o tome kome posvećujemo pojedinu. Sjećam se da smo se smijali toj ideji kao “prejednostavnoj” ali smo ipak odlučili u pauzama jednog drugog projekta istražiti tu ideju. I eto, 12 godina nakon bliži nam se stota izvedba sa divnim sjećanjima i iskustvima na život koji smo s ovom predstavom dijelili.

Jeste li očekivali da bi Love mogla imati ovako dugi život?

Saša: Ni najmanje. Zapravo me iznenadila reakcija publike na premijeri koja je održana u sklopu Tjedna suvremenog plesa. Mislim da smo i Petra i ja u početku bili dosta ležerni oko same predstave, ali da je ta ležernost koja je upisana u njezino stvaranje doprinijela specifičnoj kvaliteti predstave i njezinoj recepciji.

Petra: Zapravo ja ništa nikada ne očekujem. Predstave su mi drage jer su iskaz nekog vremena i interesa i u svaku je uloženo puno truda i vjere. Razlika s Love je da je nekako odmah krenula neka posebna aura oko tog sola, ali čini mi se da je više vezana za ljude koji su je pratili i vezivali za to posebno vrijeme u Teatru &TD koji nas je okupljao. Ispalo je da to nisu samo naše pjesme i da to nije samo naša priča o ljubavi. U nekom trenutku smo primijetili visoki broj izvedbi i odlučili da ćemo proslaviti stotu i moram priznati da što se više bliži taj trenutak da mi je trema sve veća...

Zbog čega je to tako, po vašem mišljenju? Koja je specifičnost i posebnost ovog rada?

Saša: Mislim da je upravo taj osjećaj ne/posvećenosti, ne/elitizma koju ljudi upisuju u suvremeni ples, pridonio dugovječnosti predstave: ona posjeduje određenu sirovost i jednostavnost procedure, koja omogućuje da uživate u njezinoj prvotnoj kvaliteti, a to je iznimna izvedba Petre Hrašćanec.

Petra: Mislim da smo se prepustili intuiciji, vlastitim povijesnim referencama polja u kojem radimo, ali i osobnom načinu komunikacije s drugima. Postavili smo kutijicu na scenu s otvorenim poklopcem i ljudi u njoj vide nešto živo, krvavo, s greškom... i prepoznaju i naslanjaju se na tu ideju s vlastitim mesom. Također, imali smo sreću da je predstava postala dio epohe koju mnogi ljudi pamte kao dio svojih kasnih dvadesetih ili tridesetih te tako postajemo otisak nečije mladosti, druženja i nekog lijepog zajedničkog vremena u kulturi.

image

Saša Božić

Ivan Pavliš

S obzirom na velik broj izvedbi i gostovanja, možete li podijeliti neke anegdote, gafove, propuste, zanimljivosti?

Saša: Super mi je bilo gostovanje u Milanu na UOVO festivalu, gdje je Petra bila toliko daleko od mene, da ju doslovno nisam vidio, kolika je to bila dvorana. Jednu cijelu godinu sam putovao s tada maloljetnim Lukom Švajdom po Europi jer je Petra bila trudna, a imali smo puno gostovanja. Luka je poslije završio u Bruxellesu u proslavljenoj kompaniji Rosas.

Petra: Barem deset bih ih sada mogla nabrojati, ali posebno se sjećam onog u Amersfortu. Pakirala sam se u 4 ujutro po mraku da ne probudim djecu, ‘na knap‘ dolazak u Amersfort nakon policijske provjere na Plesu zbog metka u torbi (sin je izronio sjajni suvenir iz mora dan prije), shvaćanje da sam u mraku uzela krive crne hlače i da zapravo imam crnu haljinu u ruci, trčanje u trgovinu deset minuta prije izvedbe po nove hlače, organizator koji nam plaća u kovanicama jer tako publika donira za umjetnike. Nevjerojatno gostovanje.

image
Danko Stjepanović

Postoji li neka izvedba koja vam je baš ostala u sjećanju po nečem posebnom?

Petra: Sjećam se izvede u Varaždinu na kojoj je bila publika jako emotivna, a nakon koje je bio razgovor na kojem su se naljutili kada sam rekla da jedan dio teksta nije autobiografski. Kada sam pitala misle li da je scena iz Titanika stvarna otvorilo se pitanje konstrukcije dramske situacije, ali sjećam se da je netko rekao da se sada osjeća iznevjereno. Sjećam se da sam nakon toga potpuno drugačije gledala na odabir teksta i što bi on mogaom komunicirati.

Jedna od meni najljepših izvedbi bila je na velikoj sceni &TD-a čini mi se na GANZ novom festivalu i prepuna publika je pljeskala nakon svake pjesme te je to slavlje postalo sinonim za zajedničko sjećanje nakon kojeg smo odlučili razviti cijelu trilogiju kao kumulativnu izvedbenu cjelinu Love will tear us apart, Boys don’t cry i the_beatles.

image

Petra Hrašćanec

Neven Petrović

Predstavite vaše aktualne radove ili što trenutno pripremate?

Saša: Upravo završavam predstavu Slučaj Virdžina s Dorom Ruždjak Podolski u Kraljevskom zetskom pozorištu u Cetinju, a potom ću surađivati s Aleksandrom Švabićem u predstavi I godine ove, u koprodukciji de facta i Kazališta Komedija. U obje predstave sam dramaturg i to me jako veseli.

Petra: Trenutno sam u Portugalu s projektom Safe Chemistry koji je 21:21 producirao sa Pogonom i portugalskim Artemrede u sklopu EU projekta Stronger Peripheries. Sljedeće izvedbe u Zagrebu su planirane u Pogonu u ožujku 2025. Ove godine izlazi i moj novi projekt Jednočinka u koprodukciji sa ZKM-om gdje u duetu sa glumcem Rokom Juričićem propitujem konačnost i kraj izvedbenog rada ali i same riječi kraj. Premijera je planirana za 14. prosinca.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
09. prosinac 2024 17:43