Stoji iza jednog od najvažnijih otkrića o zvijezdama, a s mužem iz SSSR-a bila je meta ‘lova na vještice‘

Društvenim mrežama posljednjih nekoliko godina kruže dvije ikoničke fotografije koje zorno govore o položaju žena u znanosti u prvoj polovici 20. stoljeća. Jedna je snimljena u listopadu 1927. godine u Bruxellesu na Solvayevoj konferenciji posvećenoj kvantnoj fizici, elektronima i fotonima. Na fotografiji je 29 sudionika, čak 17 dobitnika Nobelove nagrade: sve odreda muškarci, a među njima samo jedna žena, Marie Curie, koja je 1903. godine dobila Nobelovu nagradu za fiziku, a 1911. godine Nobelovu nagradu za kemiju. Druga fotografija snimljena je prije 85 godina ispred novoizgrađene zvjezdarnice McDonald u blizini Fort Davisa u Teksas, a na njoj je poziralo nekoliko desetaka poznatih astronoma. Na prvi pogled čini se da su svi muškarci, a onda se, napola skriveno muškarcem ispred nje, nazire i lice jedne žene.

Ona je Cecilia Payne-Gaposchkin (1900.- 1979.), jedna od najvećih astrofizičarki 20. stoljeća i prva žena koja je postala predstojnica Odsjeka za astronomiju glasovitog Sveučilišta Harvard. O toj nedovoljno poznatoj američko-britanskoj astrofizičarki govori i drama „Najlakši element” (The Lightest Element) irske dramatičarke Stelle Feehily koja upravo igra u Hampstead Theatre u Londonu. Zanimljivo, ovo je drugi put u devet godina da na londonskom West Endu igra drama posvećena nekoj briljantnoj znanstvenici koja je došla do velikog otkrića, ali je bila u sjeni muških kolega. Podsjetimo, u jesen 2015. godine slavna Nicole Kidman glumila je tragičnu znanstvenu heroinu Rosalind Franklin (1920. - 1958), čije je ime utkano u otkriće strukture molekule života DNK, u drami “Fotografija 51” Anne Zeigler u Noel Coward Theatre.

Cecilia Payne rođena je u Londonu u obitelji odvjetnika i povjesničara Edwarda Johna Paynea i Emme Leonore Helene Pertz porijeklom iz ugledne pruske obitelji. Njezin je otac preminuo kada su djevojčici bile četiri godine te je njezina majka sama odgajala obitelj. Cecilia je 1919. godine upisala studij fizike na Cambridgeu koji je dovršila 1923. godine, ali nije mogla diplomirati jer to slavno sveučilište nije davalo diplome studenticama sve do 1948. godine. Kako je u Velikoj Britaniji mogla raditi samo kao učiteljica, 1923. godine otišla je u SAD gdje je upisala diplomski studij astronomije na Harvardu. Tijekom rada na doktoratu na Koledžu Radcliffe otkrila je da se zvijezde uglavnom sastoje od vodika i helija, tj. da je vodik najrasprostranjeniji kemijski element u svemiru što je radikalno utjecalo na naše razumijevanje Sunca i ostalih zvijezda. No, Cecilijino otkriće nije bilo odmah prihvaćeno. Henry Norris Russell, direktor opservatorija Sveučilišta Princeton, odbacio je njezino otkriće kao "jasno nemoguće", no četiri godine kasnije, njegovo je istraživanje potvrdilo Cecilijin rad. Doktorirala je 1925. godine, a njezina doktorska radnja Atmosfere zvijezda (Stellar Atmospheres) smatra se najboljom ikad napisanom disertacijom iz astronomije.

Cijelu karijeru provela je na Harvardu: kada je tek krenula s radom, ženama nije bilo dopušteno predavati, stoga je godinama radila niže rangirane i lošije plaćene istraživačke poslove. Iako je od 1938. godine držala kolegije iz astronomije, oni nisu bili navedeni na popisu sve do završetka Drugoga svjetskog rata. I dalje je bila je kronično potplaćena u odnosu na muškarce, nisu joj pripisivali jednake zasluge za jednak rad i često su je zaobilazili kad izbora na važne pozicije na Zvjezdarnici Harvard. Ipak, Cecilia Payne je 1956. godine postala redovna profesorica na Harvardu te prva žena na čelu Odsjeka za astronomiju na Harvardu.

Tijekom putovanja Europom 1933. godine, Cecilia je u Göttingenu je upoznala Sergeja Gaposchkina (Gapoškina), ruskog astronoma koji se nije mogao vratiti u Sovjetski Savez zbog svojih političkih stavova. Cecilia mu je uspjela pronaći posao na Harvardu, vjenčali su se 1934. godine i imali troje djece. Često su surađivali na studijama promjenjivih zvijezda te objavili zajedno knjigu „Promjenjive zvijezde”, No, Cecila i njezin muž proživjeli su teške dane tijekom makartizma, antikomunističkog "lova na vještice" koji je početkom 1950-ih u SAD-u pokrenuo senator Joseph Raymond McCarthy. Mnogi od profesora na Harvardu bili su mete istraga FBI-a čiji su doušnici pratili i bračni par Gaposchkin jer su ih sumnjičili za povezanost s komunistima.

Od 1920-ih do svoje smrti 1979. godine Cecila Payne-Gaposchkin objavila je preko 150 radova i knjiga. Bila je prva žena koja je 1976. primila nagradu Henry Norris Russel Američkog astronomskog društva, a 1977. godine mali planet 1974 CA nazvan je Payne-Gaposchkin u njezinu čast.

- Na kraju je Payne-Gaposchkin pobijedila. Sada znamo, zahvaljujući njoj, da većinu materije u svemiru čine vodik i helij. Ona je bila prva osoba koja je to dokazala iako je trebalo dugo vremena prije nego što je njezin rad prepoznat po svojoj izvanrednoj kvaliteti. Još uvijek se morala boriti da dobije dužno priznanje i važno je zapamtiti bitku koju je morala izdržati – rekla je za Guardian Stella Feehily.