PIŠE T. ČADEŽ

Svaka rečenica neutješno je banalna, likovi naivni. Teško je zamisliti odraslu osobu da tako piše

Predstava Dječak, Kazalište Marin Držić

 Kazalište Marin Držić/
Predstava Dječak koju je napisao Davor Špišić, a režirala Tamara Damjanović, nije se svidjela našem kritičaru: ‘Izbjegavao sam glumce gledati u oči. A redateljica je nepotrebno režirala odvratnu scenu silovanja‘

Jeste li kad pomislili na to da u parteru kazališnom, u nekom predzadnjem redu, dok traje predstava, u mraku publike, niste neprimijećeni nego vas pažljivo motre? Kako ste odjeveni, jeste li raščupani, kopate li nos, spava li vam se – sve to vide oni zbog kojih ste i došli u teatar, glumci s pozornice. Dakako, ima glumaca kojima je publika tek malo više od mutne mase, koji ne prelaze taj takozvani četvrti zid glumačkim ili čak "privatnim" pogledom na glave u publici, no ima i onih koji publiku proučavaju, u ulozi i mimo nje, a ponekad se obraćaju upravo nekom pojedincu iz polutame, kojega su opazili kao pogodnog za svoju igru, koja često puta nije dio režije i jedino tad gledatelj shvati da nije, da tako kažem, anoniman.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. listopad 2024 04:36