U razgovoru s glumcem Fabijanom Komljenovićem (32) dotaknuli smo se zanimljive teme, a to je kako bi svijet izgledao da prije nego što upoznamo novu osobu možemo vidjeti kratki videozapis kao najavu onoga što nas čeka. Fabijan je priznao da bi ga najbolje opisala zgoda iz djetinjstva.
"Bio bi to video o meni kad sam imao pet godina. Sjedim u vrtu ispod jabuke na plastičnom stolcu za plastičnim stolom i glumim da pijem kavu iz roza staklene šalice. Nakon svakog gutljaja kažem: ‘Bila ti neka žena‘", rekao nam je i dodao da se djetinjstva baš i ne sjeća, ali da je vjerojatno kao mali želio biti pjevač jer mu je Severina, kako kaže, bila top.
Ima nešto u tome što je želio biti pjevač. Nakon što je završio opću gimnaziju i srednju glazbenu školu u Novskoj, iz koje i dolazi, upisao je glazbenu pedagogiju na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom studiranja bavio se i glumom te je igrao u predstavi "Spamalot" kazališta Komedija, predstavi "Kao na nebu" kazališta Gavella i u predstavi "Famozna" kazališta Histrioni.
Radio je kao profesor solfeggia, upisao i završio Akademiju dramske umjetnosti, glumio je u "Crno-bijelom svijetu", a sinkronizira i animirane te igrane filmove. Kako kaže, znanje koje je stekao kao profesor uvelike mu pomaže na kazališnim daskama i ispred filmskih kamera.
"Dosta je konkretnih znanja i vještina koje sam mogao direktno koristiti jer sam često u predstavama morao svirati klavir, harmoniku, tambure ili, pak, pjevati. No uz te, konkretne vještine, postoje i one koji su mi na neki način olakšale studiranje. Glazbeno obrazovanje naučilo me svakodnevnom vježbanju i usavršavanju zanata koje je nužno za svaku umjetnost. U tom smislu razvila se i strpljivost, koja mi je često bila bitna i plodonosna", podijelio je.
Može se pohvaliti diplomama čak dviju akademija, one muzičke i glumačke, a na tom je putu konstantno imao podršku obitelji, ali i profesora koji su ga pratili tijekom obrazovanja.
"Imao sam sreću učiti od jako dobre garniture profesora na ADU, svi su mi bili podrška i utjecali na svoj način. Izdvojit ću samo neke, kao što su Marina Petković Liker, Bobo Jelčić, Rene Medvešek, Maja Marjančić i Tomislav Rališ. Na Muzičkoj akademiji bilo je isto, imao sam divnu profesoricu klavira Kseniju Kos, koja ja imala nevjerojatan utjecaj na moj razvoj. Međutim, podrška obitelji ono je što je uvijek bilo najjače i na tome sam izuzetno zahvalan", rekao je glumac.
Glumio je u brojnim dramskim predstavama, mjuziklima i predstavama za djecu, a priprema za izlazak na scenu, kako kaže, ovisi o vrsti uloge koju igra, no najčešće podrazumijeva neki oblik zagrijavanja glasa i tijela.
"Što se tiče pamćenja teksta, to se spontano događa u procesu proba. S tim još nemam problema. Volim se dobro samostalno pripremiti, a onda na probama istraživati mogućnosti. Od velike su mi pomoći na predstavama često bili suradnici za pokret. Od njih uvijek puno učim i uvijek divno surađujemo. Volio bih istaknuti Mateu Bilosnić, Kasiju Vrbanec i Anu Javoran. Kreativne žene s mnogo znanja i vještina", opisao je.
Nastavlja kako mu je najzahtjevniji aspekt glumačkog posla organizacija koja uključuje različite projekte, usklađivanje termina proba i predstava, a tu je i privatni život koji ne smije zaboraviti.
"Najljepše je što zaista imam priliku isprobavati različite vidove glumačkog posla i razne žanrove. Osjećam slobodu istraživanja glumačkih mogućnosti i to me sve više veseli", napomenuo je i dodao da prije nastupa nema tremu koja bi negativno utjecala na njega ili na kvalitetu igranja dodijeljene uloge.
"Uglavnom je riječ o nekom uzbuđenju prije nego što sve počne. Mirela Brezarić, moja profesorica tambure u osnovnoj školi, jednom mi je prije nastupa rekla: ‘Nemaš sad vremena za tremu, sad ćeš imati nastup, ne možeš oboje‘. Time se vodim", prisjetio se.
Fabijan ističe kako je najbolji savjet koji je dobio taj da bude blag prema samome sebi, a kada je riječ o umjetničkim uzorima, trenutačno mu je to Konstrakta.
"Dugo me neka umjetnica na našim prostorima nije oduševila kao ona. Sa svakom novom pjesmom nanovo me iznenadi. Hrabro, konkretno, čarobno", rekao je oduševljeno.
U budućnosti bi se, kaže, volio okušati kao voditelj neke televizijske emisije jer misli da bi mu to bilo izazovno i uzbudljivo. Osim u kazalištu, glumio je i ispred filmskih kamera, a, naglašava, uočio je i neke razlike.
"Moja kazališna iskustava zasad su mnogo brojnija nego ona filmska i televizijska pa ne mogu sasvim jasno procijeniti, međutim vrijeme pripreme je ono što najviše uočavam kao razliku. I, naravno, financijska dobit", dodao je.
Priznaje kako mu je neostvarena želja da tečno govori francuski, a ima i velike planove.
"Za sada je ideja nastaviti sa starim projektima, Kazalište Komedija, Exit, Eurokaz. Tu su i nove predstave umjetničke organizacije Četveroruka s kojom puno surađujem. U planu je i monodrama, pa dvije premijere u teatru Poco Loco. Nastavljam voditi dječji zbor u okviru teatra Poco Loco. To je poseban izazov, lagani povratak u pedagoške vode, prema kojemu osjećam veliku odgovornost. Bit će svega, šareno i veselo", podijelio je Fabijan.
Onima koji se tek žele početi baviti glumom poručuje da dobro razmisle jesu li dovoljno strastveni za taj posao jer on uistinu nije lagan.
"Oduzima mnogo vremena, strpljenja i živaca. Ako vam nedostaje vlastite motivacije, izgorjet ćete. Kao uostalom i u svakome poslu. U glumački posao često se zaljubljujemo iz pozicije publike, međutim rad i stvaranje su nešto što zahtijeva mnogo, mnogo odricanja, truda i posvećenosti. Sretno", poručio je na kraju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....