Mogu i danas rekreirati vlastito uzbuđenje kad sam se prvi put, u proljeće 1993., priključio na internet, u redakciji kulture Radija 101. Crni ekran po kojem titraju zelenkasta slova te se nižu jedna za drugom poruke iz dalekog svijeta, sve u sekundi. Noć bih znao provesti u redakciji kuckajući poruke neznankama i neznancima s različitim pseudonimima, iz Kanade, SAD-a, Njemačke, Britanije...
Internet tad u nas još nije bio javno dostupan, postao je tek sljedeće godine, a nije u to doba još bilo niti weba. A nije bilo niti glupana na mreži. Jednostavno: do njih novotarija još nije stigla. Internet se ispočetka činio posvećenim rezervatom za vizionare, za inteligentne, za odvažne. Trebalo je znati pisati na engleskom, trebalo je biti informatički pismen, trebalo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....