AMERIČKO KAZALIŠTE

TOMISLAV ČADEŽ 'Glumci melju ostatke Čehovljevih rečenica vozeći se na skejtbordu'

Produkcijski gledano, pa čak i dramaturški, nije ova predstava baš glupa, ali naprosto odbija svojom preuzetnošću. A glumci govore neki njujorški ruski

Gostuju u Zagrebačkom kazalištu mladih ovih dana kazališni umjetnici aktivni na manjim njujorškim scenama.

Od tri predstave, izabrao sam “Galeba” (s podnaslovom: “Misleći na tebe”), u režiji i dramaturškoj obradi dvojca Half Straddle i Tina Satter, što je postavljen u Muzeju suvremene umjetnosti, na dosta skučenoj i ne baš atraktivnoj pozornici.

U najavi je pisalo da predstava “spaja poznatu dramu Antona Pavloviča Čehova, dijelove njegovih dnevnika i pisama” te da se u njoj “sljubljuje piščev neobičan smisao za humor s problemima modernog vremena”. Od svega toga vidjeli smo 75 minuta napornog, nezanimljivog deklamiranja i glumce koji melju nekakve ostatke Čehovljevih rečenica vozeći se na skejtbordu. U predstavi glume Eliza Bent, Becca Blackwell, Emily Davis, Julia Sirna-Frest, Erin Markey i Jess Barbagallo. Ostavili su na mene dojam prilično žalostan…

Okrutno je u SAD-u biti glumac. Možeš ti biti nadaren, motiviran, izvježban koliko hoćeš, nećeš se kruha najesti ako te krasi malko meketav glas ili malko nakrivljena faca, ili debele, stupaste noge. Takvi glumci, osim ako su iznimne osobnosti, obično ne dospiju dalje od malenih pozornica.

Tkogod je iole pristao a talentiran, pokupe ga televizijski ili filmski producenti. Naime, u SAD-u, osim u New Yorku, teatar je nerazvijen, rezerviran za marginalce. Gdje ćeš u Montani igrati Čehova?

Ali baš svih desetak predstava s njujorških off pozornica što sam ih dosad vidio bile su napadne i neugodne. A glumci luzeri na prvi pogled. Njihov je scenski govor besprijekoran, ali naštreban, energija velika ali i nametljiva, a mizanscen uvijek shematičan ili kao u sjevernokorejskom sletu.

Produkcijski gledano, pa čak i dramaturški, nije ova predstava baš glupa, ali naprosto odbija svojom preuzetnošću.

Sve je u bijelom, i sve je tužno i sve je prazno, a i Čehov je otišao. Premda poneke rečenice glumci izgovaraju na ruskom. Taj ruski nisam odmah shvatio, jer to je neki njujorški ruski, koji zvuči kao jedan nov slavenski jezik, nazovimo ga čuško-češkim, i cijela je ta predstava nekako čuško-češka, ni na nebu ni na zemlji…

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 17:55