Tortura za 'Krletku': Depiliraju noge i torzo, a šminkanje traje i do pola sata

Nije baš uobičajeno da vas sugovornik prilikom intervjua dočekuje u šlafroku i kariranim papučama, no za Borka Perića, glumca kazališta Kerempuh , radna jutra zadnjih nekoliko tjedana izgledaju upravo ovako. U 9 i 30, friško obrijan, već je za stolićem u šminkeraju gdje ga čeka polusatno uljepšavanje, a sve zbog uloge u predstavi “Krletka” redatelja Krešimira Dolenčića koja će svoju premijeru imati u subotu 10. ožujka.

Jada se Borko

Kistovi, sjajila, sjenila, maskare, tekući puder, puder u prahu... ritual šminkanja koji za većinu žena predstavlja tek slatke muke, za Borka i njegove glumačke kolege Hrvoja Kečkeša, Marija Mirkovića, Luku Petrušića i Filipa Detelića mala je jutarnja “tortura” kojoj se tijekom generalnih probi svakodnevno podvrgavaju kako bi zasjali kao transvestitski cabaret glumci u predstavi prepunoj duhovitih situacija i poigravanja stereotipima.

- Pudranje nije zahtjevno, ali šminkanje očiju je mukotrpno, pogotovo ako ti nešto uđe u oko, pa zasuzi, a ne možeš se pomaknuti - jada nam se Borko kroz smijeh, dok šminkerica Vedrana Rapić hvali dečke i njihovu strpljivost. Od teških umjetnih trepavica ipak su odustali, ali ne i od depiliranja nogu, torza i pazuha, što, kako doznajemo, ipak nisu svi entuzijastično prihvatili. Nakon šminke slijedi presvlačenje: crne mrežaste čarape, šljokičasta minica, “pofutrani” ljubičasti korzet s perjem i bijele štikle i Borko se pred našim očima postupno pretvorio u zgodnu crnku s perikom.

- U predstavi igram Mercedes, transvestita u klubu, jedna drčna i pomalo zločesta, ali simpatična uloga. On je otac sedmero djece i ne može posvetiti svojoj karijeri transvestita koliko bi htio. Zbog toga je na rubu egzistencije te noću mora raditi kao vozač Čistoće. Izrazito je nezadovoljan svojim statusom u klubu i to nezadovoljstvo prerasta u jednu malu osvetoljubivu situaciju gdje on zapravo želi raskrinkati vlasnika kluba - otkriva Perić.

‘Normalna’ obitelj

Vlasnik kluba, pak, i njegov partner, oboje homoseksualci, odgajaju heteroseksualnog sina za čiju ljubav nakratko moraju glumiti “normalnu” obitelj:

- Krletka je drag queen klub čija je glavna zvijezda Zaza ujedno i partner vlasnika kluba, Georgesa. Vlasnikov sin Filip uskoro se ženi, a obitelj njegove buduće žene vrlo je konzervativna i rigorozna - u našoj predstavi ona je predstavnik NKSS-a, odnosno Nacionalne kršćanske i seljačke stranke. Kako od ženidbe ne bi bilo ništa da ženini roditelji znaju što se tu zapravo zbiva, Filipovi se moraju pretvarati da su također jedna konzervativna obitelj, što uzrokuje neopisivu količinu komičnih nesporazuma - objašnjava redatelj Krešimir Dolenčić.

Slučajno ili ne, glavni negativni ženski lik u predstavi zove se gospođa Petir i aludira na bivšu saborsku zatupnicu HSS-a Marijanu Petir koja se proslavila svojim homofobnim nastupima. Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna, naglašavaju nam članovi ekipe.

- Petir je po meni jedno šarmantno prezime, zvuči francuski, baš svjetski - osvrnuo se kroz smijeh redatelj na ime glavne negativke u predstavi.

Tekst Jeana Poireta napisan je 1973. godine i samo u Parizu doživio je gotovo dvije tisuće izvedbi, dok su u prilagođenoj hrvatskoj verziji ubačeni i songovi s festivala 60-ih i 70-ih godina.

- U originalu je to vodvilj, jedan bulevarski komad, ali s vrlo ozbiljnom pričom. Ispostavi se da je Zaza, koja je odgojila Filipa, puno bolja i kvalitetnija majka nego njegova prava majka. Iza smijeha tog komada kriju se vrlo gorke i ozbiljne stvari - ističe Dolenčić.

Lik Zaze glumi Hrvoje Kečkeš, čija je transvestitska izvedba oduševila publiku na probi. Poznat kao vatreni navijač Dinama, Kečkeš je ovom ulogom pokazao vrlo tolerantne svjetonazore.

- U mnogim serijama i predstavama glumim homoseksualce, pa sam zamolio redatelje da mi u idućoj predstavi daju neku ulogu grubijana, crnokošuljaša ili koljača da malo izbalansiram strane kako ne bih stalno glumio neke nježne uloge - našalio se Kečkeš.

Kontroverze i bockanja

Doznajemo i kako će članovi ansambla na svakoj izvedbi odabrati nekoga iz publike i prema njemu usmjeravati sve fore, kontroverze i bockanja kako bi na duhovit i provokativan način ostvarili komunikaciju s publikom poput pravih cabaret diva kakve tumače u predstavi.

- Komedija je danas jedno od vrlo važnih sredstava komunikacije uopće. Većinu silno ozbiljnih povijesnih misli izgovaraju političari ili crkveni dostojanstvenici, no tek u času kada ih izgovori glumac na pozornici to postaje blesavo i smiješno. I prava poruka dopire puno brže, komedija je danas beskrajno reakcionarno sredstvo - zaključuje Dolenčić.