"Volim reći za sebe da sam jack of all trades, u smislu širokog spektra osobnih interesa i sposobnosti, ali kada je riječ o glumi, pristupam svakako osim površno. Kao glumica u potpunosti sam predana, veliki radnik i štreber, ali uz to nikada ne odbijam izlete u novo i nepoznato. Dapače, težim ka tome jer smatram da je to veliko bogatstvo. Želja za istraživanjem i mogućnost prilagodbe jedne su od mojih ključnih osobina", ovako nam je glumica Lara Nekić (25) predstavila sebe te napomenula kako se prilagodba ne odnosi na to da nema svoje stavove i mišljenja, nego na dobro snalaženje unutar niza različitih zadataka, procesa i ljudi s kojima surađuje.
Lara je rođena u Zagrebu, mama joj je Slavonka, a tata Dalmatinac. Za sebe voli reći da je otvorena te da nije isključiva po pitanju ičega pomoću čega izmiče zamci dosade i stagnacije, što joj uvelike pomaže u poslu kojim se bavi, no nije oduvijek željela biti glumica.
"Za razliku od većine druge djece, nisam nikada imala klasično zanimanje koje me naročito privlačilo. Zapravo sam oduvijek samo htjela biti superheroj i imati posebne moći pomoću kojih ću ovaj svijet učiniti boljim mjestom. Oduvijek su me privlačile natprirodne stvari i istraživanje svega što je moguće ili nemoguće, a otkrivanje glume je bilo nešto najbliže tome", opisala nam je radosno.
Samu glumu opisuje kao vječno istraživanje nečeg novog, skakanje iz svijeta u svijet te sukus svega što živimo, a s njom se prvi put susrela u osnovnoj školi.
Prve se uloge još sjeća
"Moji su roditelji uvijek poticali slobodne aktivnosti i imala sam slobodu odabira dokle god to nije kompromitiralo školu. Sport je bio neupitan, a uz to izrazila sam želju za glazbenom školom, ali sam i saznala da u Zadru postoji kazališna udruga ‘Igrajmo se‘. Zbog preklapanja i količine termina morala sam odabrati između ove dvije opcije, a danas znam da sam ipak dobro odabrala", prisjeća se uz osmijeh.
Kako kaže tamo se zaljubila u glumu, a nakon nekog je vremena prešla u Dramu Plus. Na sve je gledala kao na hobi i slobodnu aktivnost, no u jednom ju je trenutku, ne sjeća se točno kojem, gluma potpuno obuzela.
"To se dogodilo u trenutku kada sam shvatila da je gluma toliko široka da mogu sve svoje želje uklopiti u jednu, znanost o čovjeku", opisala je.
Još se i dan danas sjeća svog prvog nastupa kao učenica drugog razreda osnovne škole, a glumila je u predstavi koja se zvala "Mislav u svijetu bajki".
"Igrala sam Mislavovu mamu, malena uloga, ali tada za mene od iznimne važnosti. Ne sjećam se točno kako sam se tada osjećala, znam samo da nije bilo strašno. Bila sam baš prava mala organizirana šefica", opisala nam je.
Na kraju je završila matematički smjer Gimnazije Jurja Barakovića u Zadru, a kako kaže upis na Akademiju dramske umjetnosti bio joj je izazovan.
"Jako je teško bilo opredijeliti se za jedno. Smatram da sam mogla svašta postići da sam ostala u matematičkom usmjerenju, ali pošto na glumu gledam kao na ujedinjenje svega nije mi žao jer i dan danas koristim znanja iz gimnazije. Ona mi je puno pomogla pri shvaćanju glume na različitim razinama", rekla je.
Sada je u Dubrovniku
Akademiju je uspješno završila, a ovaj je razgovor obavila iz Dubrovnika gdje se nalazi jer glumi u "Ekvinociju" Ive Vojnovića u režiji Krešimira Dolenčića.
"Sa mnom su neka velika imena kao što su Zrinka Cvitešić, Goran Višnjić, Goran Grgić, Maro Martinović, Karlo Mrkša i brojni drugi. Od svih obaveza i posla nisam stigla niti shvatiti u kakvom se zapravo projektu nalazim, a najljepša mi je činjenica što sam okružena stvarnom dobrim i predanim ljudima koji dolaze prije i ostaju nakon probi, znaju tekst i pomažu jedno drugome", podijelila je.
Lara nam je priznala da ne može izdvojiti neku ulogu koja bi označavala prekretnicu u njezinoj karijeri, a svaka joj je, pa makar i ona najmanja, jednako bitna i vrijedna.
"Često se pokazalo da baš one male uloge donesu najveće bogatstvo jer čim je manja uloga, odnosno da te manje ima na sceni ili imaš manje teksta, otvara samo prostor za više rada i istraživanja. Tada imaš više vremena koje možeš uložiti u rad na onome malom što imaš. Meni se događalo da si s takvim malim ulogama izgradim najveće mostove", pojasnila je glumica i dodala kako joj je teško izdvojiti neke poimence jer si unutar svake uloge nastoji zadati neki zadatak i osobni cilj.
"U svaku stvar koju radim trudim se svim srcem unijeti nešto novo. To me, uz izlazak iz okvira, najviše i zanima. Ne bih voljela biti glumica koja je obilježena jednom određenom vrstom uloga i baš zato mi je svaka platforma za nešto novo", rekla je.
No Lara se ipak dotaknula jedne uloge koja joj ima posebnu sentimentalnu vrijednost. Riječ je o Biserki koju je igrala u autorskom projektu Kristine Grubiše i Karle Leko.
"Predstava mi je draga baš zato što je autorski projekt i zato što smo proveli šest mjeseci pišući tekst. Kroz improvizaciju i igru stvorilo se jedno uistinu začudno lice koje je svaki put ponovo ispočetka gušt igrati, a Biserku mogu i živjeti", podijelila je glumica.
Najzahtjevniju ulogu također ne može izdvojiti, a ističe kako se u svakoj dogodi jedan trenutak kada joj postane jako teško, ali to za nju samo znači da je dobro.
"Čim je u procesu sve jednostavno, nema nikakvih poteškoća i ne trebam se mučiti s nečim novim zabrinem se jer to za mene znači da radim nešto već poznato i znano. Veselim se svakom teškom trenutku, svakom trenutku kada se preda mnom pojavi izazov, to je samo znak napretka i rasta", priznaje.
Obitelj joj je najveća podrška
Od prvog nastupa pa sve do Dubrovnika prošla je velik i naporan put, a mama i cijela obitelj su joj kroz sve pružili ogromnu podršku.
"Svima je gluma bila nešto potpuno novo i bili su u šoku kada sam im rekla da se time želim baviti jer nitko nema posebne veze s time. Bilo im je malo žao zato što sam imala senzibilitete i za prirodne znanosti, ali svaka im čast jer su tu za mene od početka do kraja. Tu bih još izdvojila i svog partnera, uspješnog kolegu glumca, a i najboljeg prijatelja Igora Jurinića koji je tu uz mene već jako dugo", prisjeća se.
Kako kaže, zahvalna je i brojnim profesorima i ljudima u poslu jer smatra da se od svakoga može nešto naučiti.
"Istaknula bih Bobu Jelčića, čiji je pristup uopće kazalištu kao umjetnosti bio prekretnica u mojem životu. Zatim je tu Damir Lončar, uz kojeg sam se naučila igrati i živjeti komediju kao žanr, i Krešo Dolenčić, s kojim otkako mi je bio profesor na petoj godini i mentor na diplomskom ispitu nisam još prestala surađivati", rekla je.
Nedostatak rutine i dnevnu kaotičnost izdvojila bi kao, osobno, najteži dio posla, no i u tome pronalazi nešto dobro i korisno.
"To iziskuje svakodnevnu prisutnost jer nikad ne znaš kako će ti izgledati sljedeći dan. Rasporedi se dobivaju dosta kasno i ne može se puno toga planirati unaprijed. To može biti ekstremno iscrpno, jer glumac mora biti prisutan na probi, na sceni i u stvarnom životu", podijelila je i dodala da je ponekad uz onu emocionalnu prisutna i fizička iscrpljenost.
"Na primjer sada u ‘Ekvinociju‘, na kojem radimo ljeti, imamo zimske kostime, a isto tako može biti i suprotno da zimi igramo ljeto, što se događa češće na snimanjima. No koliko god zadatak bio težak, na njega gledam samo kao na još jedan novi izazov, a svaku prepreku vidim kao novu stepenicu ka nečem boljem", objasnila je glumica uz osmijeh.
Na pitanje o tome koji joj je pak najljepši dio posla odgovorila je da joj je posao lijep u cijelosti, ali posebno ističe šarenilo talenata hrvatskih glumaca.
Najljepši dio posla su joj ljudi
"Mi nemamo, kao što je to slučaj vani, posebno opredijeljene ljude za sinkronizaciju, za kazalište ili za film. Kod nas svi rade sve, što je predivno, ali i da samo radiš jedan od tih medija, opet nikada ne radiš isto. To donosi nova uzbuđenja, što je uz ljude nešto najljepše", pojasnila je.
Za pamćenje teksta ne primjenjuje nikakve posebne taktike, jednostavno sjedne za stol i ući, no koristi par trikova ne bi li si cijeli proces olakšala.
"Puno mi pomaže kada s nekim ili pred nekim izgovorim tekst, čim je ljudsko biće tu tekst mi ostaje odmah u glavi. No koliko god mi učili u jednom danu, mislim da je vrijeme jako čudan i ključan pojam jer je jako često potrebno prespavati naučeno da se upije u tijelo. No bez obzira na sve, zalažem se za red, rad i disciplinu. Ponavljanje i trening", savjetovala je glumica.
Kako bi najbolje odradila ulogu, okreće se maksimalnoj analizi materijala i lica koje igra jer smatra da gluma nije ništa misteriozno, već samo skup informacija i tehnika.
"Što više informacija prikupim preko knjiga, podcasta, razgovora na probama, iskustava i razmišljanja, to je podloga bolja. Smatram da je, kad se prikupi jedna masa znanja, ključno donositi odluke u odnosu na materijal, redatelja i finalni proizvod", rekla je i dodala da sve prikupljeno znanje koristi ne bi li povezala svoje tijelo sa zadatkom, a ono što se vidi na sceni je posljedica toga.
Kaže da je najbitniji rad iza kojeg se na neki način možeš zaštititi kada staneš na scenu jer ako glumca uhvati pa makar i mali strah, to znači da nije prisutan u trenutku jer on proizlazi iz razmišljanja o prošlosti ili budućnosti. No unatoč tome smatra da je trema prirodna i zdrava za svakoga glumca.
"Ako tremu definiramo kao strah, tada to nije dobro, ali kod mene se ona uglavnom manifestira kao neko pozitivno uzbuđenje. Kada ne bih imala takvu tremu, pitala bih se je li mi dovoljno stalo do onoga što iznosim na scenu. Smatram da je lijek za tremu, kao i za većinu problema današnjice, duboki udah, to jest disanje u donja rebra za smirivanje i prizivanje k sebi", objasnila nam je.
Između kazališta i filma ne bi voljela birati, a zanima ju oboje te se ne bi voljela odreći ni jednog od ta dva medija, a jedan savjet s Akademije pamti i danas.
"Nijedna tuđa riječ ili primjedba nisu za odbaciti slagala se ja s njom ili ne. Ako bih morala izdvojiti jednu rečenicu, onda bi to bila ona koju je izrekla moja profesorica iz pokreta Mare Sesardić. Rekla je ovako: ‘Najvažnije je kako uđeš na scenu i kako izađeš sa scene, a ono u sredini‘, i onda je napravila dugu pauzu, ‘to je jednako važno‘", podijelila je s nama.
Često je razmišljala o tome što bi radila da nije glumica i na kraju je zaključila da nema pojma što bi bila, ali je sigurna da bi bila baš ono što treba biti.
"Potrebno je odvojiti vlastiti zadovoljstvo od uspjeha. Trebamo se zadovoljiti uopće prilikom da učimo, radimo i napredujemo u pojedinim razdobljima života. Treba uživati u onome što sada traje", poručila je glumica za kraj.