Uspješna premijera drame Ivora Martinića: Zanimljiva galerija ženskih likova u priči o sinu u invalidskim kolicima

ZAGREB - Nova premijera u Zagrebačkom kazalištu mladih uspjela je: dramu Splićanina Ivora Martinića (r. 1983.) “Moj sin samo malo sporije hoda” Janusza Kica postavio je kao unekoliko iščašenu komediju. Iščašenu utoliko što je u zbivanje na scenu ugrađeno iščekivanje nečeg ozbiljnijeg, nečeg tragičnijeg od svakodnevice jedne prosječne građanske obitelji. To “nešto” nikad se ne dogodi, a ono što se događa “u međuvremenu” i duhovito je, i odmjereno, i nije sve sadržano u riječima.

Ženska psihologija

Talent mladog Martinića nesporan je. Očigledan je, prije svega, iz činjenice da se upustio u stvaranje galerije ženskih likova, za što slabiji pisci nisu sposobni. Ženska “psihologija” mladom je čovjeku zacijelo mnogo neproničnija nego ona jednostavnija, logičnija, muška.

Martinićev komad niz je sličica iz života neimenovane obitelji. Unekoliko bi se za njega moglo reći da je izdanak jedne otprilike 20-godišnje tradicije pisanja “obiteljskih” komada na Odsjeku za dramaturgiju zagrebačke ADU. Njegovi prethodnici jesu, primjerice, Asja Srnec Todorović i, osobito, Ivan Vidić. Martinićev komad najviše me podsjeća na Vidićevo “Bakino srce” (praizvedeno 2000. u Teatru &td u režiji Vladimira Stojsavljevića).

Dobar mladi glumac

Središnji je lik Branko, 25-godišnjak, obolio od neke sistemske bolesti koja ga je postupno prikovala u kolica. Radnja teče na dan njegova rođendana. Toga mladog paralitičara s malo riječi lijepo oživljava mladi Vedran Živolić, koga smo inače već hvalili pišući od Violićevoj režiji drame Sarah Kane “Fedrina ljubav”, premijerno prikazanoj u ožujku ove godine.

Njegovu majku, Miu, debelo isfrustriranu, ali i autoironičnu šopingholičarku suzdržano, ali i sugestivno igra Ksenija Marinković. Redatelj je, možda slijedeći i stanovitu liniju manjeg otpora, najviše prostora dao njezinoj majci Ani, koju temperamentno igra Doris Šarić Kukuljica, kao bakicu koja, poput svoje kćeri, nije toliko senilna koliko je razočarana vlastitim životom. Žene su u prikazanoj obitelji jača bića od muškaraca.

Muž papučar

Na sceni to ponajprije demonstrira Mijina sestra Rita, koju igra Urša Raukar. Ona sa sobom vuče Mihaela, muža papučara, koji je svjestan da u obitelji baš ne kotira visoko, a sa suzdržanom komikom dinamično ga gradi Krešimir Mikić.

Lucija Šerbedžija igra Brankovu sestru Doris kao tipičnu tinejdžericu, preuzevši relativno najteži glumački zadatak: da igra lik upola mlađi od sebe. Ulogu je pogodila, slijedeći tipologiju ženskih karaktera u prikazanoj “lozi”: iako lakomislena, ona je već sad nadmoćna muškarcima što je okružuju.