VIDEO: KORONA SPRIJEČILA OBILJEŽAVANJE DRUGE GODIŠNJICE SMRTI KAZALIŠNOG VELIKANA Karlovčani su u čast svom sugrađaninu stoga snimili kratki film

Druga godišnjica smrti velikana hrvatskog kazališta Georgija Para trebala je biti obilježena 2. Danima Georgija Para u Gradskom kazalištu Zorin dom u Karlovcu. Zbog koronavirusa to neće biti moguće, pa su se Karlovčani pokojnoga sugrađanina i velikog umjetnika odlučili prisjetiti objavom videomaterijala koji je osmislila voditeljica Dramskog studija Gradskog kazališta Sanja Hrnjak, inače umjetnikova suradnica i prijateljica. Tekst čita Marinko Leš, i sam nekadašnji član spomenutog Dramskog studija.

- Ne mjere se gradovi brojem kuća ni stanovnika, nego se diče svojom kulturom,“ napisao je jedan od najvećih hrvatskih intelektualaca i umjetnika svih vremena Georgij Paro u svojoj knjizi „Razgovor s Miletićem“.

Ljubav prema Karlovcu

- Da, i Karlovac se itekako diči time što ga je Georgij Paro nazivao svojim gradom. Svojom veličinom i odanošću, učinio je taj grad puno vrjednijim.

Prvu režiju ostvario je 1953. godine s Dramskim studijem u Gradskom kazalištu Zorin dom u Karlovcu (J. Kušan, Pepeljuga). U tom istom kazalištu je 1957. godine režirao i svoju diplomsku predstavu (J. Osborne, Osvrni se gnjevno). Posljednja režija velikog Žorža - predstava „Dobri čovjek Bažulek“ – postavljena je u koprodukciji zagrebačkog kazališta KNAP i karlovačkog Zorin doma. Upravo je karlovačka premijerna izvedba te predstave predstavljala posljednje pojavljivanje Georgija Para u teatru. Zadnji puta Georgij Paro poklonio se kazališnoj publici sa pozornice Zorin doma i kao da je tim vraćanjem potvrdio kako tamo od kuda je potekao ostaje zauvijek, navodi Sanja Hrnjak.

Govoreći o Georgiju Paru, njegov prijatelj iz mladosti i školskih dana dr. Darko Jerinić izjavio je: „Po tome smo jedino isti – uvijek Karlovac i samo Karlovac. Ne mogu se mjeriti s njim, osim po ljubavi prema Karlovcu i da ga nismo nikad napuštali ma što se događalo. Jasno, on je otišao, ali se i vratio.“

I u vremenima dok je režirao Eduarda II u Dubrovniku, Henrika IV u Kaliforniji sa slavnim Michaelom Douglasom, predavao na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu i američkim sveučilištima, ravnao Dubrovačkim ljetnim igrama u najznačajnijem razdoblju njihove povijesti i dok je bio intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu u najteže vrijeme, nije zaboravljao Karlovac.

Memorijska linija zahvalnosti

Georgij Paro osluškivao je bilo svojega grada. Režirao je i savjetovao, promišljao i razgovarao, davao je i poticao. Bio je vjeran do kraja svom kazališnom izvorištu. I točno, unatoč svemu, nikada ga nije napustio.

I upravo zbog odlaska tog hrvatskog kazališnog velikana (3. svibnja 2018. godine) u Karlovcu se prošle godine počeo obilježavati program pod nazivom „Dani Georgija Para“. Ove godine su na pozornici Gradskog kazališta Zorin dom trebali biti održani Drugi dani Georgija Para. No, kazališni jezik danas su zamijenile slike. Kako se ne bi prekidala ta memorijska linija zahvalnosti grada svom velikom sugrađaninu, kratkim video zapisom oživotvoreno je sjećanje na motive, koji prate karlovačku priču Georgija Para, navodi Sanja Hrnjak iz Zorin doma