Za ‘Die Zeit‘ je pisao portrete poznatih umjetnika, ali i nepoznatih ljudi s margina društva poput seksualnih radnika ili osoba koje žive s HIV- om

Umrem li,/ostavite balkon otvoren! - riječi su kojima započinje poznata Lorcina pjesma, a ujedno su i dio jedne od najdirljivijih predstava Raimunda Hoghea iz 2010. godine - Si je meurs, laissez le balcon ouvert. Tu smo predstavu imali prilike gledati na zatvaranju 10. Queer Zagreba, a sada, deset godina poslije u okviru 20. Queer Zagreba, Raimundovi plesači se okupljaju te njemu čast izvode fragmente iz njegovih predstava prema izboru i koreografiji Emmanuela Eggermonta i Luce Giacoma Schultea. Snovitom izvedbom fragmenti njegova repertoara nanovo bude val poezije i ljepote koju Raimund Hoghe ostavlja svima nama - kako plesačima, tako i gledateljima.

An Evening with Raimund (Jedna večer s Raimundom) gostuje u Zagrebačkom kazalištu mladih 1. prosinca 2022. u 20 sati. Predstava gostuje u suradnji s Goethe-Institutom Kroatien kao najava 50. obljetnice rada Goethe-Instituta u Hrvatskoj koja se slavi 2023. godine. Gostovanje je ostvareno uz potporu Ministarstva vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke.

"Pier Paolo Pasolini pisao je o bacanju tijela u borbu. Te riječi su me inspirirale da se popnem na pozornicu. Inspirirala me i stvarnost koja me okružuje, vrijeme u kojem živim, sjećanja na prošlost, ljudi, slike, osjećaji, moć i ljepota glazbe te suočavanje s vlastitim tijelom koje, u mome slučaju, ne odgovara konvencionalnom idealu ljepote. Važno je vidjeti na pozornici tijela koja se ne pokoravaju normi ljepote - ne samo u povijesnom kontekstu, već u kontekstu suvremenog razvoja koji čovjeka svodi na dizajnirani predmet. A što se uspjeha tiče: jedino je važno moći raditi i ići svojim putem, s uspjehom ili bez njega. Ja jednostavno radim ono što moram" rekao je Raimund Hoghe.

/Rosa Frank

/Jose Caldeira

Njemački koreograf Raimund Hoghe svoju je karijeru u svijetu plesa započeo kao novinar - između ostalog i zbog toga što je rođen sa skoliozom koja ga je u početku držala podalje od pozornice. Za tjednik "Die Zeit" piše portrete poznatih umjetnika, ali i nepoznatih ljudi s margina društva poput seksualnih radnika ili osoba koje žive s HIV- om. Pišući jedan od portreta upoznaje Pinu Bausch te od 1980. radi kao njen dramaturg u Tanztheater Wuppertalu. Godine 1994. izvodi svoj prvi solo, Meinwärts, posvećen židovskom glumcu i pjevaču Josephu Schmidtu, preminulom tijekom Drugog svjetskog rata, koji je svoju karijeru započeo na radiju jer je s visinom od tek 1.5 metar o kazališnim pozornicama mogao tek sanjati. U Meinwärtsu se osvrće i na svoje tijelo koje odudara od uvriježenih normi ljepote, osobito kada je riječ o tijelu plesača. Tijekom dugogodišnje plesne karijere višestruko je nagrađivan, objavio je nekoliko knjiga u Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji i SAD-u. 1992. započinje umjetničku suradnju s Lucom Giacomom Schulteom s kojim je surađivao sve do svoje smrti - a upravo njegovom inicijativom ovu izvedbu fragmenata Raimundovih djela vidjet će, godinu dana od premijere ove predstave, i zagrebačka publika. Ipak, nije to prvi put da se ona susreće s Raimundovim djelima - Hoghe je devet puta gostovao na zagrebačkim daskama u sklopu Queer Zagreba i tako obilježio regionalnu plesnu scenu, a donekle ju i pomaknuo još korak dalje od konvencija lijepog i idealnog pokreta, ili lijepog i prihvatljivljivog tijela jednog plesača. Preminuo je 2021. u Düsseldorfu u 72. godini života, neočekivano - u snu.