Zašto bi toliko muškaraca navaljivalo na ženu bez strasti

Premijerna publika u zagrebačkom HNK mlakim je aplauzom ispratila uprizorenje klasičnog komada Carla Goldonija (1707. 1793.) “Gostioničarka Mirandolina” u prijevodu Morane Čale i režiji Saše Broz. Predstava je nastala u koprodukciji HNK u Zagrebu i Zadru, a naslovne uloge tumače Marija Škaričić i Ranko Zidarić.

Osnovni je problem režije što je radnja prebačena u šezdesete godine 20. stoljeća, u razdoblje tzv. slatkog života u Italiji, posve mehanički, pa se čini da naše junake ne muče čak niti ljubavne muke, nego su tek eto besposleni, infantilni snobovi. Drugi je problem nategnuto psihologiziranje. Naime, u pozadini Goldonijeve igre krije se realna bitka za egzistenciju Mirandolininih udvarača, kojima je njezina naklonost tek “znak pokraj puta” za njihov trenutačni društveni položaj, dok je u ovakvoj eskapističkoj preradi na kušnji tek njihova kapricioznost.

Ona se nećka

U središtu pozornosti je dakle mlada gostioničarka Mirandolina što neko otmjenije svratište nastavlja voditi nakon očeve smrti. U nju su svi zaljubljeni, i svi muški gosti, i njihovi sluge, i njezin sobar, a ona se nećka jer ne želi izgubiti slobodu, a zapravo nadzor nad vlastitim poslom.

Marija Škaričić igra je previše “refleksivno”, nimalo ne pronalazeći u njoj erotsku crtu i zapravo nije jasno što bi toliki muškarci navaljivali na toliko dosadnu ženu koja non-stop nešto jamra, računa i pregovara. Njezin glavni udvarač, Vitez, isprva se nadaje kao mizogin homoseksualac, a na koncu kao zaljubljeni plačljivac. Igra ga Ranko Zidarić, preuzevši obavezu da nasmijava publiku. Zidarić je tog Viteza na kraju posve zgodno uobličio no njegovi se postupci čine pove afektiranim i nemotiviranim.

Njegovog suparnika Grofa brljavo igra Zijad Gračić, ne udahnuvši mu skoro ništa duha, a najslabiji među plemenitim udvaračima je Alen Šalinović, koji igra Markiza. Za njega tek misliš da je žicar (što i jest).

Lijepo se snašao mladi Jan Kerekeš u ulozi sobara Fabrizija, koji na kraju osvaja gazdaricu, baš zato što je iskoračio iz predstave u pomalo apsurdnu karikaturu.

Napadne i neduhovite

Slično čini i Vitezov sluga kojeg tumači Kristijan Potočki. Dvije glumice što se isprva pretvaraju da su plemkinje, Ortenziju i Dejaniru, jako napadno i neduhovito igraju Ivana Boban i Vanja Matujec.

Predstavom dominira scenografija Dragutina Broza, u jarkim i svijetlim bojama iscrtane kulise sa simbolima - predmetima poput vespe. Boje su razigrane i na kostimima Mirjane Zagorec no ta se gotovo zadana vedrina eto ne prenosi na predstavu.