‘Ivica i Marica’ u kazalištu Trešnja: Suptilno mračna i tajanstvena bajka

ZAGREB - Ivica i Marica tipičan su primjer bajke koja se otrcala od silne upotrebe. Tim je ugodnije iznenađenje nova Trešnjina predstava: premda čuva poznatu priču, sasvim je originalna i svježa.

Slovenska redateljica Mateja Koležnik odlučila se za zanimljivu modernizaciju.

Brbljivi Ivica

Maćeha je tako pasionirana ljubiteljica kolača, osobito torti. Vještica se pojavljuje umotana u ogromnu ružičastu mašnu i ne tjera Maricu pospremati nego je vježba za pomoćnicu u vještini penjanja po svili, a Ivicu će, prije svega zbog brbljavosti, htjeti u svom kompliciranom stroju pretvoriti u kremu.

Ovakav iskorak u prostor novih simbola vratio je bajku koja je i previše puta prepričana tamo gdje joj je i mjesto: u nepoznato. Predstava se zato gleda kao neka nova priča, s punom napetošću. Kao ključni motiv za identifikaciju izdvojen je Maričin razvojni put, od zaigrane djevojčice do cure koja preuzima inicijativu, ali ne kroz kućno rintanje, nego kroz trening osobne vještine.

Sve je efektno

A tu je i izuzetna vizualna atraktivnost. Cirkuske vještine i trikovi gusto su, ali prirodno uklopljeni u događanje - sve je efektno, no ne i odlijepljeno od smisla, baš kao što ni kostimi Alana Hranitelja nisu samo lijepi, nego su i dramaturški funkcionalni.

Štreberski Ivica Tvrtka Jurića u zgodnom je kontrastu s veselom Maricom Aleksandre Naumov i ne bitno ozbiljnijim ocem ( Radovan Ruždjak). Glumačko je težište, ipak, na Dariji Lorenci Flatz. Prvo kao “slatka”, ali zastrašujuća maćeha, a zatim kao vještica koja podsjeća na divovsku svilenu bubu, Lorenci čvrsto drži konce u svojim rukama.

Predstava izgleda odlično, gusta je i kompaktna, veselo zabavna, pomalo tajanstvena i suptilno mračna. Baš onakva kakva bajka i treba biti.