Posljednjih je godina gotovo difamirajućom postala oznaka da je netko, uz to što je pisac, još i novinar. Ili s druge strane: da netko tko ima uspješnu novinarsku karijeru stremi dokazivanju na “pravom” terenu pisane riječi, onom umjetničkom. Nervoza koju izazivaju pojedinci što ne pristaju olako na uladičarivanja ogledni je primjer kulture življenja “prozvane” i u Dugandžijinu romanu, gdje je glavni lik upravo novinarka kojoj je navrh glave intervjuiranih domaćih veličina i kao prirodna joj se reakcija pojavljuje potreba da o stvarima što ih je iskusila propiše na obuhvatniji način.
Tamne obitejske priče
Dugandžija je pritom posegla za dvojakim pripovjednim sredstvima: njena se Ksenija pojavljuje kao naratorica, a vidimo je i “izvana”, kada pripovijedanje sklizne ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....