ALAIN FINKIELKRAUT ZA JUTARNJI: "Zbog stavova u mojoj novoj knjizi smatraju me rasistom"

U petak i subotu boravi u Hrvatskoj francuski i europski filozof i pisac Alain Finkielkraut, koji predstavlja svoju knjigu te novi broj časopisa Europski glasnik, koji je u Francuskoj on pokrenuo, a u Hrvatskoj ga uređuje Dražen Katunarić.

Knjiga koja je prevedena i koju predstavljate u Hrvatskoj zove se “Pametno srce” iz 2009. godine. O čemu se radi?

- Posudio sam taj naslov iz Biblije, gdje se kralj Solomon obratio Bogu i zamolio ga da mu podari inteligentno srce… da se u njemu uspostavi veza između emocija i mudrosti. Nalazim, da ako Bog ne može uslišati tu molitvu, da je literatura to u stanju. Pokušao sam to dokazati kroz čitanje devet velikih romana, među kojima je i “Šala” moga prijatelja Milana Kundere, “Dužnost” Philipa Rotha, “Prvi čovjek” Alberta Camusa, knjige Karen Blixen…

Vaša nova knjiga je “Nesretni identitet” .

- Naslov se odnosi na dvostruku krizu koja danas pogađa Francusku, možda i druge europske zemlje. Krizu integracije izvaneuropskog pučanstva koje stiže sve brojnije na naš kontinent, i krizu prenošenja koja znači da u naše vrijeme sadašnjost zauzima sve mjesto, sav prostor, a prošlost se sve više udaljava od nas, a samim time i naše naslijeđe.

Nije li napredak cilj? Nije li ponekad bolje ostaviti prošlost, često lošu, a najčešće najgoru, iza nas?

- Vaše pitanje dokazuje da je to težak problem. Jer prenošenje prošlosti, povijesti, kulture nekad se samo po sebi podrazumijevalo. Što su to djeca, upitala se Hannah Arendt. I odgovorila: “novodošli” na zemlju. Dakle, odgovornost je odraslih da ih integriraju u svijet, a taj svijet je nužno stariji od njih. Danas, zbog te opsesije sadašnjošću, te samodostatnosti sadašnjeg vremena, ta odgovornost nije više osigurana.

Tko je za to kriv?

- Ne znam tko je za to kriv, ali vjerujem da današnja demokratska društva nastanjuje strast jednakosti, koja je postala nekontrolirana, neograničena. Neka vrsta hubrisa jednakosti. Želim reći ono što i Kundera kaže: od početka modernih vremena jedinstvo Europe se stvorilo oko kulture. Ali ona se ne prenosi jednako svima. Kundera je bio sin velikog pijanista. Ako se rodite u kultiviranom miljeu imate mnogo više šanse da se integrirate, od najmlađe dobi okruženi knjigama itd., a škola to ne uspijeva kompenzirati upravo najmanje povlaštenim.

Je li to ta najveća kontroverza vaše knjige?

- Njena najviše osporavana teza odnosi se više na drugu krizu integracije. Izrazio sam određen nemir pred demografskom promjenom u Francuskoj danas i pred neprijateljstvom sve većeg broja imigranata, posebice iz arapsko-muslimanskog svijeta, prema francuskoj literaturi, povijesti, francuskoj civilizaciji općenito. Time se sudaram s “politički korektnima”, od nekih sam optužen kao krajnji desničar, i čak da sam i sam zapao u rasizam.

Jesu li najveći problemi Europe danas politički ili ekonomski?

- Najžešći problemi su kulturne naravi. Ima dvadesetak godina da je Samuel Huntington objavio knjigu “Sukob civilizacija”, kojoj je europska inteligencija suprotstavila ideju da čovječanstvo živi po istom ritmu, da je upisano u univerzalnu povijest. Na taj način je ekonomizam trijumfirao, čovjek je bio definiran svojim potrebama i interesima, ali moramo danas konstatirati da se kulturni identitet ne može svesti na ekonomiju. I evo zašto je Europa, usprkos sama sebi, zauzeta problemom koji ne želi promisliti.

Europske su institucije prognozirale Hrvatskoj da će nekoliko idućih godina biti najsiromašnija u Europi. Imate li neki savjet za našu vladu, ili građane?

- Ne dolazim dovoljno često u Hrvatsku, premda ostajem vjeran mojim hrvatskim prijateljima, da bih sebi mogao dopustiti da vam dam neko mišljenje. Vjerujem da je dužnost Hrvatske, nakon iskustva komunizma, nakon rata, da se konstituira politička elita dostojna te riječi. U Francuskoj postoji jedna vrlo kritizirana škola, Državna upravna škola, koju je i naš prevoditelj, g. Neven Šimac, pohađao. Ali ona je omogućila, sve do danas, Francuskoj da ima poštenu, kompetentnu državnu upravu. Ako je točno da Hrvatska plijen korupcije i populizma lidera, cilj je da Hrvatska, eventualno po francuskom modelu, stvori elitu koja će biti u stanju prekinuti s tim izopačenostima.

Čitala sam da je Hollandeova vladavina donijela novu recesiju u Francusku.

- Situacija u Francuskoj nije dobra. Mnogo mladih Francuza odlazi iz zemlje. Zakon o radu je vrlo složen i toliko pogoduje zaposlenicima, da poduzeća više ne zapošljavaju, dakle, te stečevine se okreću upravo protiv onih koji bi trebali od toga imati koristi. Ali sraz kultura je mnogo žešći problem.

U travnju ste postali član književnog razreda Academie Francaise, dakle, jedan od 40 besmrtnika. Što vam to znači, jeste dok ste bili mlađi mislili da ćete to postati?

- Nikad. I dugo sam dugo oklijevao, nisam osjećao da imam tu “dušu besmrtnika”. Ali, možda zbog imena koje nosim, a moji roditelji dolaze iz Poljske gdje je najveći dio obitelji stradao za vrijeme rata, meni je bila draga ideja da to prezime bude prisutno u Francuskoj akademiji. Za mene je to počast mojima.

Na kraju, jeste li ljevičar ili desničar?

- Leszek Kolakowski, veliki, veliki poljski filozof je 1978. objavio kratak članak, a to je bio njegov credo: “Zašto sam konzervativac, liberal i socijalist”. U ovom svijetu mijena postoje stvari koje treba očuvati, u toj sam mjeri konzervativac. Znam isto tako da društvo koje ne favorizira privatnu inicijativu pada u stagnaciju. A znam i da je dobro da država bude ona koja raspodjeljuje, socijalna država. Dakle, nisam ni ljevičar ni desničar, ja sam konzervativac, liberal i socijalist.