Aleksandar Novaković dobio književnu nagradu V.B.Z.-a za roman 'Vođa'

Pobjednik Natječaja izdavačke kuće V.B.Z. za najbolji neobjavljeni roman 2010. godine je Aleksandar Novaković za roman Vođa koji je na Natječaj prispio pod šifrom pod šifrom autora Wuwuzela (radno ime romana Treći sudnji dan).

Tu je odluku donio žiri književne nagrade u čijem su sastavu Miljenko Jergović (predsjednik), Zoran Ferić, Julijana Matanović, Strahimir Primorac i Vladimir Arsenijević. Odluka je objavljena na tiskovnoj konferenciji održanoj na štandu V.B.Z.-a na sajmu Interliber, u srijedu, 10.11.2010. u 13.30 sati.

Nagrađeni autor bit će dostupan medijima u četvrtak, 11.11.2010. od 12 sati u sklopu cjelodnevnog druženja s predstavnicima medija i čitateljima na štandu V.B.Z.-a u 5. paviljonu na sajmu Interliber, dok će mu isti dan nagrada od 100.000 kuna biti uručena na prigodnoj svečanosti u Kongresnom centru Zagrebačkog velesajma s početkom u 19.30 sati.

O nagrađenom romanu

Roman Vođa beogradskog autora Aleksandra Novakovića precizna je i bolna vivisekcija onog brutalnog, oholog i dozlaboga paranoičnog duha ispunjenog vječno nezadovoljivom mržnjom i prezirom, duha, dakle, koji pokreće, opslužuje i hrani sve naše ratove od pamtivijeka pa do današnjeg vremena. Smještena u samo jedan dan, Vidovdan historijske 1914. godine, i krećući se odatle unazad i unaprijed te pokrivajući tim naglim i neočekivanim skokovima razdoblje od gotovo četrdeset godina, ova neobična priča vodi nas čudnovatim i mračnim putanjama protagonista Stojana Stamenkovića, kapetana 5. čete Drugog puka VKS, čovjeka oluje i vihora, krvoloka Balkanskih ratova, nemilosrdnog zatirača Bugara, istjerivača Turaka, masovnog ubojice nedužnih civila u Albaniji, čovjeka bez samilosti, otpatka crnorukaške zavjereničke bratije, notornog pijanca i lutalice, i predstavlja vrhunski delirium tremens pripovjedačke umjetnosti, prostor na kojem se košmarna, alkoholom natopljena snoviđenja i još mračnija stvarnost susreću i tvore nadasve uzbudljivu romanesknu građu.

Roman Vođa strašna je priča o svim našim zločinima i o svim našim zločincima. Bilo ih je u prošlosti, ima ih i danas, a bit će ih – tih neiscrpnih, neuništivih, vječnih strašnih Stojana Stamenkovića – i u budućnosti. Iako precizno smješten u jedno vrijeme i jedno razdoblje, ovaj kratki roman univerzalna je priča o zlu koja ne poznaje granice i koja je – a to je svakako najstrašnije od svega – jednako razumljiva svuda.