Anne Rice: Ne vjerujem u vampire, ali znam da anđeli postoje

ZAGREB - Anne Rice je dosad prodala više od sto milijuna knjiga i jedna je od najčitanijih književnica današnjice. Premda je napisala više od 40 knjiga, njezina najpopularnija knjiga do danas je ostala uspješnica “Intervju s vampirom”, prema kojoj je snimljen film s Tomom Cruiseom i Bradom Pittom.

Posljednjih godina, osim zbog pisanja, u interesu javnosti bila je zbog svojih sukoba s Crkvom. Desetljećima se deklarirala kao ateistica, no prije desetak godina vratila se kršćanskoj vjeri nakon što je gotovo izgubila život kada je pala u dijabetičku komu. Međutim, prije nekoliko mjeseci objavila je da ne želi više imati ništa s Crkvom, koja je protiv demokracije, znanosti, homoseksualaca, ženskih prava, umjetne oplodnje, abortusa i života kao takvog.

Novi izazov

Istovremeno s njezinim dilemama oko vjere, Anne Rice se nakon trideset godina pisanja o vampirima okrenula novom izazovu i kao glavne likove svojih novih romana odabrala je anđele. Roman “Vrijeme anđela” upravo je objavila Naklada Ljevak, a Anne Rice u ekskluzivnom intervjuu Jutarnjem listu otkriva zašto više neće pisati o vampirima i da li unatoč svemu i dalje vjeruje u Boga.

• Vaša knjiga “Vrijeme anđela” najavljuje se kao hit u Hrvatskoj. Veseli li vas to?

- Zapravo sam jako uzbuđena zbog toga, jer je uvijek uzbudljivo kad čujete da se neka vaša knjiga prevodi na nove jezike i da tako dolazi do još većeg broja čitatelja. Publika u Europi jednako mi je važna kao i publika u Americi.

• U knjizi vaš glavni lik preispituje svoju moralnost. Koliko vam je važna moralnost?

- Uvijek završim tako da na kraju pišem o moralnosti. Što god da kažem kad počnem pisati, uvijek završim tako da postavljam pitanja o dobru i zlu. Kao što sam napravila i sa svojim likom u knjizi, Tobyjem. Prikazala sam nekoga tko je u životu punom očaja i zločina uspio naći način da postane dobra osoba. Ne vjerujem da su zli ljudi sasvim zli. Moramo prihvatiti da i u zlim ljudima postoje dobre strane.

Život poslije smrti

• Vjerujte li u anđele?

- O, da! Ali, ne vjerujem u vampire i vukodlake. Vjerujem u anđele i vjerujem svim ljudima koji kažu da su ih vidjeli i s njima razgovarali. Bez obzira na to jeste li ateist ili vjernik, dokazi za njihovo postojanje su brojni.

• Vjerujete li u život poslije smrti?

- Vjerujem i u to, kao i u Boga. Naravno da ne znam kako izgleda život poslije smrti, ali znam da su me jako dirnule priče ljudi koji su imali iskustva na rubu smrti.

• Spomenuli ste da vjerujete u Boga, ali ste se razišli s Crkvom. Kakav je vaš odnos prema vjeri?

- Moja vjera u Boga je vrlo jaka i želim je zadržati. Raskinula sam sve odnose s organiziranom vjerom i to sam napravila iz moralnih razloga. Što sam više vremena provodila s institucijama vjere, postajalo mi je sve jasnije da su ta učenja nemoralna i da su protivna mojoj savjesti. Ali to nikako nije umanjilo moju vjeru u Boga. Ne morate ići u crkvu da biste bili vjernik. Meni je odlazak u crkvu uništavao vjeru, jer sam bila šokirana stvarima koje sam tamo čula.

• Što je presudilo?

- Jako puno stvari. Za početak činjenica da moja Crkva uporno progoni homoseksualce i pokušava im uskratiti prava koja im pripadaju. Bilo me sram toga i nisam više htjela da moj novac odlazi takvim ljudima. To je ustvari bila posljednja stvar koje me okrenula od Crkve.

Volim svoje čitatelje

• Je li istina da ste davno htjeli postati časna sestra?

- Da, htjela sam to kada sam imala jedanaest godina. Htjela sam živjeti izniman život posvećen Bogu. Ali, kasnije sam promijenila mišljenje, kada sam otkrila dečke, rock‘n’roll, Jamesa Deana...

• U kontaktu ste sa svojim čitateljima preko Facebooka i mejlova. Koliko vam to znači?

- Obožavam to, jer sam oduvijek bila pisac koji voli svoje čitatelje. Na mojoj Facebook stranici ima više od 144 tisuća mojih čitatelja i svako jutro odem na svoju stranicu i s njima razmjenjujem mišljenja o svačemu. To je jako važan dio mog života i svaki dan im ostavim tridesetak odgovora.

• Smatrate li društvene mreže prednošću, jer kada ste počeli pisati nije ih bilo?

- Ovo danas je neusporedivo bolje. Kada sam počela pisati 1976., loša kritika u novinama vas je mogla ubiti jer niste znali kako su drugi reagirali na vašu knjigu. Pisce uvijek povrijedi loša kritika. U to vrijeme dobivala bih pisma potpore, ali nije bilo medija preko kojih bih ta mišljenja mogla podijeliti s ostatkom svijeta. Istina je da sada imamo veliku zajednicu s različitim mišljenjima, umjesto dvoje ili troje tiranskih kritičara. Mislim da je to sjajno i za knjige i za pisce.

• Biste li voljeli da i vaši anđeli završe u filmu?

- Naravno. Trenutačno postoji interes da ‘Vrijeme anđela’ postane televizijska serija i mislim da smo vrlo blizu konačnog dogovora u vezi s tim.

Rituali za kraj knjige

• Kako pišete knjige, povlačite li se u osamu?

- Danas više ne. Nekada sam to radila, pisala bih cijelu noć pa bi preko dana spavala. Ali danas to ne mogu raditi jer imam obaveza. No, zbilja mi nije problem pisati bilo gdje i bilo kada.

• Imate li neki ritual kada završite knjigu?

- Da! Pojedem gigantsku čokoladu kad sam gotova s knjigom i odvedem prijatelje na večeru. Prije toga isprintam knjigu i dam im da je pročitaju, ali uopće ne slušam primjedbe. Završetak knjige uvijek je najuzbudljiviji trenutak u mom životu, jednak onome kao kad vam se rodi dijete.