KNJIGA

Arsovski: Kultni i mrzovoljni dizajner kojeg još uvijek nitko nije nadmašio

Autorica monografije bavi se radom dizajnera do polovice osamdesetih, s posebnim naglaskom na njegove kolaže

ZAGREB - Budući da Mihajlo Arsovski prema vlastitom djelovanju gaji vrlo osebujan, često negativistički i ironijski pristup, za neke su predstavnike mlađih generacija njegov lik i djelo poprimili gotovo mitska obilježja, piše Jasna Galjer u uvodu nove knjige posvećene radu osebujnog dizajnera.

Uistinu, Arsovski među današnjom generacijom dizajnera uživa kultni status. U javnosti se već dugo ne pojavljuje, komunicira samo s rijetkima i odbija dobar dio nadružbi koje dolaze na njegovu adresu.

Pregled njegova rada Jasna Galjer završava krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Iz tog doba datira i crno-bijela fotografija dizajnera: Arsovski stoji na snijegu pokraj kamiona, naslonjen o retrovizor, osmjehujući se prema autoru fotografije.

Protivio se izložbi

Od razdoblja koje je zastupljeno u knjizi do danas malo se dakle o dizajneru zna, malo je fotografija, malo radova, još manje autorovih izjava. Prije dvije godine iz Hrvatskog dizajnerskog društva Mihajlu Arsovskom dodijeljena je nagrada za životno djelo i priređena mu je izložba u Galeriji SC, mjestu gdje je imao svoju posljednju veliku izložbu 1972. Nije se pojavio na izložbi niti je došao po nagradu. Dapače, protivio se tome da mu se izložba uopće radi i nagrada dodjeljuje.

Od izložbe se, srećom, nije odustalo i još jednom smo se upoznali s bogatstvom vizualnog jezika Arsovskog, koji se još više prepoznaje i vrednuje iz današnje perspektive. Njegov je jezik jednako moderan danas kao i šezdesetih godina.

Suptilna kritika

No, umjesto kompjuterom, za svoje šarolike, no dobro osmišljene kolaže, koristio se škarama i ljepilom te služio cut-paste metodom kako bi reciklirao razne prizore. I to je dio njegova opusa na koji se najviše fokusira Jasna Galjer.

Na jednom od kolaža koje Arsovski radi tijekom studentskih pokreta 1968. godine koristi boje državne zastave. U te boje smješta prizore dramatičnih isječaka s ulice, fotoportrete mladih žena, ljubavnih parova, mladića koji nosi sunčane naočale sa zvijezdom petokrakom. Na drugom, pak, kolažu iz 1964. ispod dokumentacije s radne akcije proviruje kao protuteža lice djevojke sa sunčanim naočalama. Za Međunarodni festival studentskih kazališta, pak, spaja ove različite elemente: tramvajsku kartu zagrebačkog električnog tramvaja, fotografije protagonista tad jako popularne grupe 4M, s citatima iz Ionescove “Ćelave pjevačice”...

Mihajlo Arsovski rođen je 1937. godine u Skoplju, u obitelji predratnog ljevičara i revolucionara. Mihajlo je studirao u Zagrebu povijest umjetnosti i arhitekturu. Mnogi od njegovih radova iz 60-ih, ako ih se pažljivije pročita, suptilna su kritika i vrsta otpora prema vladajućoj ideologiji. No, ono što Jasna Galjer pokazuje u svojoj knjizi jest kako je dizajner u svojim radovima uspio izbjeći zamku propagande i fokusirati se na angažman.

Galjer kao primjer kritičnosti navodi i prizor koji demistificira kult ličnosti Josipa Broza Tita , na naslovnici Studentskog lista iz 1965. godine. Naslovnica prikazuje mladog i čvrstog vođu, zagledanog u daljinu, kako je i uobičajeno za to doba. No, u gornjem desnom uglu piše: Čestitamo vam rođendan, druže Predsjedniče. Ovakvo neposredno obraćanje autoritetu nije bilo tipično za razdoblje, i kao takvo predstavlja tihi otpor, piše Galjer.

Psihodelična umjetnost

Arsovski se nije ograničavao samo na jednu vrstu dizajna: radio je vizualni identitet aviokompanije Pan Adria, dizajnirao je novine Telegram, Studentski list, Polet, te Pop express, koji je bio specifičan po grafičkom oblikovanju s izravnim referencama na psihodeličnu umjetnost i halucinogene droge, oblikovao je čak i ambalažu za parfeme, zajedno s Aleksandrom Srnecom oblikovao je interijer jednog butika u zagrebačkom prolazu Neboder...

U &TD-u je osmislio jedinstveni primjer total designa: umjesto tradicionalnih programskih knjižnica tiskane su razglednice, a ulaznice su bile kopija tadašnjih željezničkih karata, tako da su na ulazu u dvoranu biljeteri perforirali karte poput konduktera u vlakovima... Glavna je festivalska nagrada bila na dva dijela prepiljena željeznička spojnica.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
29. studeni 2024 18:43