BORIVOJ RADAKOVIĆ PREDSTAVIO SVOJ NOVI ROMAN Okvir seksa i smrti, a sve završava jednim bračno-erotskim trilerskim twistom

ZAGREB - Književnik Borivoj Radaković predstavio je u utorak u Zagrebu novi roman "Hoćemo li sutra u kino", koji su predstavljači opisali kao transgresivno, virtuozno pisano štivo u kojemu se jedan od najutjecajnijih suvremenih hrvatskih književnika kroz priču o ljubavnom trokutu hvata u koštac s fluidnim i krhkim granicama intimnih svjetova svojih protagonista.

Knjigu je objavio nakladnik VBZ, čiji je glavni urednik Drago Glamuzina uvodno kazao kako je riječ o romanu koji možda nije velik obimom, "ali onime o čemu piše i time kako je to izvedeno, svakako se može reći kako je riječ o važnom romanu u kontekstu hrvatske književnosti".

"Tematski on govori o jednom ljubavnom trokutu, o ljubomori, dotiče se i nekih seksualnih tabua, perverzija, ali ne u negativnom smislu. No, prava tema romana su neki naši fluidni seksualni i socijalni identiteti, to kako se oni mijenjaju, to da mi nismo ukotvljeni na jednom mjestu", rekao je Glamuzina na predstavljanju u Klubu Botaničar.

Radakovićev glavni lik je socijalno i društveno isfrustriran profesor geografije Slaven, koji sumnja da ga supruga vara, i koji na samom početku romana sudjeluje u jednoj prometnoj nesreći. "Nije kriv, ali ga ta situacija dosta opterećuje. I to je situacija iz koje se taj roman razvija, tjera ga na neke promjene", napomenuo je Glamuzina.

Radaković je kazao kako je rukopis romana dovršio već prije godinu dana: "Uživao sam ga pisati, a sada kad sam ga nakon godinu dana i pročitao, sad mi se i dopada".

"Ja imam punu svijest o onome što pišem i uvijek sam bio sljedbenik Oscara Wildea koji je govorio da prezire spontane pisce. Ja nisam spontani pisac, ne događaju mi se rečenice i riječi, a kamoli da mi se tek tako dogode neke epizode, pa onda i cijela konstrukcija romana", rekao je.

Radnja prati Slavena, profesora geografije u jednoj zagrebačkoj gimnaziji, koji slabo zarađuje, majka ga tlači, ne poštuju ga ni kolege ni učenici, a uz sve to čini mu se da ga supruga vara s kolegom s posla. Sumnja ga izjeda pa je počinje uhoditi i preispitivati cijeli svoj život.

Radaković je kazao kako je to "jedan izrazito muški roman, u kojemu je muškarac glavni lik koji kao pripovjedač u drugome dijelu prepušta mjesto objektivnom pripovjedaču".

"Nasuprot tome su četiri ženska lika koji su okosnica romana, a koje su važne za njegov identitet, njegove namjere. On se želi promijeniti, no to nikako ne ide onako kako bi on to htio", kazao je. Roman ima otvoren kraj, što je, kako je rekao, unaprijed planirao: "Znao sam da kraja neće biti i tako sam pisao".

Profesor na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakultetu u Zagrebu Tomislav Brlek je ocijenio kako je riječ o "romanu koji se čita u dahu, a u kojemu autor čitavo vrijeme točno zna što hoće i kako će to postići i niti u jednom trenutku ne odustaje od te funkcionalnosti".

"Tolika disciplina u izrazu čini mi se vrlo rijetkom u suvremenoj domaćoj proznoj produkciji. Tu je sve maksimalno funkcionalno, od jezika, zapleta, motiva i likova, nema nikakvog viška i ništa ne nedostaje", kazao je Brlek.

"To je kratak roman ali je njega možda i teža napisati jer je jako teško održavati ravnotežu. Mislim da je to tu vrlo precizno izvedeno, što je izvanredno rijetko. Sve je, u smislu očekivanja koja se stvaraju kod čitatelja po pitanju ishoda, tako da napetost raste, a zapravo na kraju opet ispadne da smo već sve doznali već na početku", napomenuo je.

Pisac i novinar Dražen Ilinčić složio se da je to jedan izvrsno pisan roman, tematski i stilski rijedak u kontekstu hrvatske književnosti, gdje Radaković "već na samome početku izvrsno zadaje temu, postavlja okvir seksa i smrti, a sve završava jednim bračno-erotskim trilerskim twistom".

Smatran jednom od najznačajnijih figura hrvatske suvremene književnosti i ključnim predstavnikom hrvatske neorealističke urbane proze, Borivoj Radaković (1951.) na književnoj se sceni etablirao svojom prvom objavljenom knjigom, romanom "Sjaj epohe" (1990.). Napisao je još romane "Virusi" (2005.) i "Što će biti s nama" (2015.), pripovijetke "Ne, to nisam ja" (1994.) i "Porno" (2002.), te knjigu eseja "Sredina naprijed" (2003.). Autor je i uspješno izvedenih drama "Dobro došli u plavi pakao" (1994.), "Miss nebodera za miss svijeta (1998.), "Breza" (2010.), "Kaj sad?" (2002.), "Amateri" (2010.), "Grupa" (2013.) i "Dobitnik" (2015.).