INTERVJU - ŽELJKO JOZIĆ

RAVNATELJ INSTITUTA ZA HRVATSKI JEZIK I JEZIKOSLOVLJE: 'Nismo savladali sve podjele među jezikoslovcima, ali smo riješili pravopisni kaos'

 Darko Tomaš/EPH
S prvim čovjekom IHJJ-a razgovarali smo o utjecaju novog pravopisa, statusu hrvatskog jezika u Europi i smislu suvremenih rječnika

Željko Jozić nedavno je ponovno izabran za ravnatelja Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. U prvom mandatu iznio je izradu Pravopisa, prvoga od osamostaljenja koji je postao općeprihvaćen. S dr. Jozićem razgovaramo i u povodu Mjeseca hrvatskoga jezika.

Institut ćete voditi i sljedeće četiri godine. Kako ocjenjujete prvi mandat? Što ste postigli? Što niste? Što kanite u ovome?

- Radije prepuštam drugima da sude o mojemu mandatu ravnatelja najvažnije institucije za proučavanje i njegovanje hrvatskoga jezika. Činjenica je da je u posljednje 3-4 godine Institut pokazao da je kao institucija svjestan vlastite odgovornosti u društvu te da je spreman i sposoban suočiti se sa svim izazovima suvremenoga hrvatskog jezikoslovlja. Ponajprije se to odnosi na izrazito odvažan, ali višestruko logičan potez rješavanja pravopisnoga kaosa u hrvatskome jeziku.

Podsjetio bih kako je do pojave jedinstvenoga hrvatskog pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u školskoj i općoj uporabi bilo 4-5 pravopisnih izdanja i da se perspektiva nije činila nimalo dobrom. Želimo li sagledati stanje europske prakse, nedvojbeno ćemo utvrditi da se pravopisno normiranje u većini europskih zemalja rješavalo u institutima za jezik, a da je hrvatski slučaj s više pravopisa raznih izdavača apsolutno jedini takav primjer u Europi, a čini mi se i šire.

Institut se osim toga otvorio javnosti, djelovao je na popularizaciji jezikoslovne znanosti, nije zazirao od svoje društvene uloge ne samo komentiranja nego i kreiranja jezične i jezikoslovne stvarnosti, proaktivno je osluškivao bilo govornika hrvatskoga jezika i nudio potrebne jezične sadržaje. Tu se posebno ističe normativističko i terminološko djelovanje, a osobit nam je iskorak portal Bolje je hrvatski! (mrežna adresa bolje.hr), na kojemu već godinu dana iz mjeseca u mjesec nudimo hrvatske zamjene sveprisutnim anglizmima kao što su outsourcing, bullying, smartphone, touch screen itd. Prije dvije godine pokrenuli smo i dosad objavili devet svezaka znanstveno-popularnoga časopisa Hrvatski jezik, namijenjenoga širokom krugu proučavatelja, poučavatelja, ljubitelja i govornika hrvatskoga jezika.

Nažalost, nismo uspjeli prevladati sve podjele koje postoje među jezikoslovcima jer su godine nataloženih loših odnosa i međusobnih trvenja ostavile duboke ožiljke, no nastojat ćemo da Institut svojim djelovanjem uspije u svojoj integrirajućoj i kohezijskoj misiji objedinjavanja svih kroatističkih snaga za dobrobit hrvatskoga jezika i njegovih govornika.

Hrvatski pravopis Instituta zaživio je u praksi. Je li dokraja uveden u škole?

- Ono što se donedavno činilo nemogućim ostvarili smo relativno brzo i lako, kao što smo i najavljivali. Nakon što je “Hrvatski pravopis” Instituta preporučen za školsku uporabu sredinom 2013. godine, svi su nakladnici prihvatili tu preporuku i uskladili udžbenike s našim pravilima, cjelokupan nastavni plan i program, sva natjecanja i državna matura – sve je to ujednačeno prema pravopisu Instituta. Takav učinak našega rada, kojemu smo težili i koji nam je inicijalno i bio jedan od ciljeva, vjerojatno je kataliziran dugogodišnjom kaotičnom situacijom i nesređenošću koja je bila kamenom smutnje za sve dionike obrazovnoga procesa. Napokon smo cijelom hrvatskom obrazovnom sustavu skinuli teški kamen s ramena jer je bilo i nepotrebno i dugoročno štetno za hrvatski jezik da se pored svih problema suvremenoga hrvatskog školstva nameće i fabricirani pravopisni problem s famoznim primjerima tipa ne ću - neću ili pogrješka - pogreška. Na svu sreću, danas nam se tako dalekima i neobičnima čine situacije u kojima jedan nakladnik udžbenike tiska po jednome, a drugi po drugome pravopisu. Očito je da je naša dobra ideja i dobra volja naišla na plodno tlo. Da je riječ o stabiliziranju pravopisne situacije, djelatno govori i činjenica da u 2014. i 2015. nije objavljeno nijedno novo izdanje nijednoga hrvatskoga pravopisa, a da smo svih prethodnih godina imali na godišnjoj razini kadšto i više pravopisnih izdanja. Riječ je o stvarnome shvaćanju i prihvaćanju racionalne, smirujuće i stabilizirajuće ideje o jednome i jedinstvenome pravopisu kao jedinome mogućem rješenju ove potpuno suvišne trakavice koja se vukla više od dvadeset godina.

Kanite li prihvatiti neke primjedbe i doraditi ga?

- Neke teorije govore kako je za potpuno prihvaćanje izmijenjenih pravopisnih rješenja potrebno oko pet godina. I mi smo kao autori svjesni da su neke primjedbe korisnika koje se odnose na pojedinačne rječničke primjere djelomično na mjestu, no odlučili smo da će pravopisna pravila koja smo donijeli nakon prvi put u povijesti provedene javne rasprave ostati nepromijenjena još dugi niz godina. Za hrvatski je pravopis osobito važno da ima dugoročnu stabilnost bez stalnih izmjena jer je poznato da je najbolji onaj pravopis koji se često ne mijenja.

Kako danas stoji hrvatski jezik u europskim institucijama i na katedrama?

- Sigurno ne onako kako zaslužuje jezik koji se poučavao već početkom 17. stoljeća na sveučilištima u Bologni, Beču, Kölnu, Parizu, Valenciji i drugdje.

Uz općepoznat uzmak slavistike na suvremenim europskim sveučilištima, hrvatski se jezik potpuno neopravdano hrva s drugim jezicima srednjojužnoslavenskoga kruga (srpskim, bošnjačkim i crnogorskim). No, riječ je očito o političkoj indolentnosti i inertnosti, ali i poslovičnoj težnji za štednjom i kvazipraktičnošću europskih sveučilišta. Ipak nikako ne možemo biti zadovoljni aktualnim stanjem u kojem se hrvatski poučava kao dio fantomskoga jezika pod kraticom BHS. U tom se smjeru mora djelovati i s političkoga i s jezikoslovnoga gledišta. U europskim pak institucijama hrvatski ipak uživa status službenoga jezika i barem je na nominalnoj razini ravnopravan ostalim europskim jezicima. Nažalost, evidentno je da korelacija između činjenice službenoga jezika Europske unije i zastupljenosti na europskim sveučilištima nije ni izbliza ostvarena.

Ocijenite Veliki rječnik hrvatskoga jezika Školske knjige...

- “Veliki rječnik hrvatskoga standardnoga jezika” Školske knjige dolazi na samome kraju doba tiskanih rječnika, doba koje je nepovratno prošlo. To svojim opsegom monumentalno izdanje hrvatskoga jezika tek očekuje stručnu ocjenu, ali bi moglo poslužiti kao temelj jednomu pouzdanom i prijeko potrebnom mrežnom rječniku hrvatskoga jezika koji bi bio potpuno i besplatno javno dostupan, ali i trajno nadopunjivan i osvježavan te koji bi išao ukorak s daljnjim razvojem hrvatskoga jezika.

Što biste najradije kratko poručili čitateljima u povodu Mjeseca hrvatskoga jezika?

- Ljepote hrvatskoga jezika najbolje se zrcale u njegovim narodnim govorima i njegovoj književnosti. Pročitati kakvu knjigu na hrvatskome jeziku ili porazgovarati s nekom starijom osobom na njezinu majčinskom idiomu svakoga bi moglo obogatiti u jezičnom smislu jer su narodni govori i književna djela istinska osnova svakoga, pa tako i hrvatskoga jezika.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 22:43