SKANDINAVSKI KRIMIĆI

Fantastična industrija s mračne strane Zapada

Uspjeh romana Stiega Larssona otkrio je spisateljsku zlatnu žilu na samom sjeveru Europe

Filozofski fakultet u Ljubljani prošle je godine objavio rezultate velikog istraživanja europskog tržišta knjiga. Ispostavilo se da su švedski krimići dali “okus godini”, odnosno, ako se išta može iščitati iz rezultata, jest to da su uz najpopularnijeg švedskog autora Stiega Larssona čitatelji najviše posezali za Hennigom Mankellom i Lizom Marklund.

Uspjeh Larssonovih junaka Mikaela Blomkvista i Lisbeth Salander, zaključilo se, mogao bi dati vjetar u leđa drugim skandinavskim, posebice švedskim autorima. U čemu je tajna, pitanje je koje izdavači postavljaju proteklih mjeseci pokušavajući udovoljiti interesu čitatelja nakon objave trilogije Millennium i u nadi da će u kratkom vremenu pronaći Larssonova nasljednika.

Predaju se u Zagrebu

Premda trenutačno najeksponiraniji, Larsson nikako nije usamljeni slučaj kad se govori o uspjehu krimića iz skandinavskih zemalja koji već godinama imaju stabilnu čitateljsku publiku, a njihov fenomen već je dulje vrijeme predmet ozbiljnog znanstvenog interesa. Doduše, kod nas je to nešto rjeđe. Na komparatistici zagrebačkog Filozofskog fakulteta Dean Duda drži dva kolegija na kojima se bavi europskim kriminalističkim romanom, s posebnim naglaskom na skandinavski, što je unikatna akademska pojava u humanistici regije.

Junaci skandinavskih krimića često su melankolici koji posežu za alkoholom, dok je zajednička karakteristika romana jasna kritika društva i angažiranost. Zato teoretičari smatraju da bi odrednicu krimića u ovom slučaju trebalo zamijeniti sintagmom socijalni krimić.

- Sve je počelo 28. veljače 1986. u 23.30 sati. Tada je ubijen Olof Palme i Švedska se suočila sa svojom zločinačkom stranom. Efekt toga šoka nije mogao izaći drugdje nego u krimi romanima. Svi švedski pisci krimića Palmeova su siročad - izjavio je Anders Roslund, koautor romana “Tri sekunde”. Njegov partner je bivši zatvorenik Borge Hellstrom, a dvojac je napisao pet knjiga, samo u Švedskoj prodanih u milijun primjeraka.

Tjeskoba bez zabave

Roslundova teza dobro zvuči i primjenjiva je za najnoviju generaciju pisaca, no rodonačelnici žanra su ipak bračni par Maj Sjöwall i Per Wahlöö, autori desetak romana objavljenih između 1965. i 1975. sa stockholmskim detektivom Martinom Beckom kao glavnim junakom. Na hrvatskom su dostupna dva prijevoda, “Čovjek koji je u dim otišao”, u izdanju Grafičkog zavoda Hrvatske (1978), te “Gad”, u izdanju Spektra (1984).

Horde obožavatelja 90-ih je imao roman “Kako Smilla osjeća snijeg” danskog autora Petera Hřega (Algoritam), po kojem je 1997. snimljen film s Julijom Ormond u naslovnoj ulozi. I tada su se pokušali dokučiti razlozi interesa.

Tranformacija žanra

Književni kritičar i urednik Bo Tao Michaelis u tekstu “Skandinavski krimići: previše tjeskobe i nedovoljno zabave” citira neimenovanog američkog izdavača koji mu je rekao: “Za mnoge američke čitatelje, Skandinavija je svjetska savjest. Regija koju povezujemo s Kierkegaardom, Ibsenom i Bergmanom. Svi ste vi duboko zabrinuti, anksiozni i trudite se da egzistencijalnu i društvenu anksioznost prenesete i u kriminalističke romane, na način koji dira mnoge.

U vašem svijetu, tipičan detektiv je pretili, oznojeni i razvedeni junak, koji puši previše cigareta i pije previše kave i alkohola. Nije sretan, paralelno ga i njegov posao čini svjesnim da je nešto trulo u državi socijalnoj. Smilla je, naravno, mlađa, atraktivnija i ljepša, ali i ona je njegovo čedo. Uspjeli ste transformirati žanr u forum preko kojeg se može raspravljati o vašim, ali i o problemima svih nas.”

Apsolutna zvijezda švedskog literarnog neba Henning Mankell nedavno je privukao pažnju javnosti jer se našao na jednom od brodova kojim se pokušala probiti izraelska blokada pojasa Gaze. Proslavio ga je glavni lik romana inspektor Kurt Wallander. Mankell ima još jednu poveznicu s Larssonom. I on je uvjereni ljevičar koji pola svojih prihoda daje u dobrotvorne svrhe. Kod nas ga objavljuje Mozaik knjiga.

Skalpel za društvo

Tržište je nanjušio i James Patterson, koji se upustio u pisanje romana “Postcard Killers” s Lizom Marklund, švedskom autoricom beststselera koju su proslavile avanture novinarke crne kronike Annike Bengtzon.

- Slučajnost je da je Šveđanka - branio se sa za New York Times pisac koji je svoje ime pretvorio u jednu od najunosnijih franšiza suvremenog izdavaštva. Tri romana Lize Marklund objavio je Algoritam. Kritičari spominju i Norvežanku Karin Fossum, Islanđanina Arnaldura Indriđasona (objavila ga je Edicija Božičević), Šveđanina Hĺkana Nessera...

Za sve njih, tvrde, može se primijeniti izjava Pera Wahlööa kako je cilj njegova serijala taj da se “kriminalistički romani iskoriste kao skalpel kojim će se otvoriti trbuh moralno diskutabilne tzv. socijalne države buržujskog tipa.”

Ili, kako bi rekao Larsson: “Pisati krimiće, pisati tzv. laku literaturu, jako je zabavno. Nije to kao da pišete klasike. Cijelo ste vrijeme svjesni da pišete nešto što služi za razonodu. Premda sam ja uz zabavu pokušao i nešto poručiti.”

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 07:47