Daves je vesternom ‘Slomljena strijela‘ 50-ih etablirao novi trend dobrih Indijanaca

Izuzev uvodnog "Mračnog prolaza" (Dark Passage, 1947), cjelokupan ciklus posvećen Delmeru Davesu u kinu Tuškanac sastoji se od vesterna. Ništa čudno, pedesetih godina, uz Anthonyja Manna, Budda Boettichera i Johna Sturgesa, redatelj je smatran jednim od vrhunskih novih specijalista za taj žanr. Odustao je od njega tek krajem tog desetljeća zbog zdravstvenih razloga, snimanje na lokacijama iscrpljivalo je i filmaša puno boljeg zdravlja, a za snimanja vrlo popularnog filma "Drvo za vješanje" (The Hanging Tree, 1959.) s Garyjem Cooperom i Marijom Schell Daves bio je prisiljen na pauzu zbog problema sa srcem, pa ga je na nekoliko dana zamijenio glumac Karl Malden.

Vesterni su samo jedna faza u Davesovoj karijeri (rođen je 1904., umro 1977.). Diplomirao je pravo na sveučilištu Stanford, ali se unatoč tome što je već imao svoj ured, počeo petljati oko filma, radio kao rekviziter na glasovitom vesternu "Karavana ide na Zapad" (The Covered Wagon, 1923), malo se bavio glumom i završio bi kao scenarist - najveći su mu uspjesi bili "Okamenjena šuma" (The Petrified Forest, 1936.) i pogotovo "Ljubavna afera" (Love Affair, 1939.) - da mu u Warner Brosu nisu ponudili režiju ratnog filma "Odredište Tokio" (Destination Tokyo, 1943). Sjajan mu je bio i "Ponos marinaca" (Pride of the Marines, 1945.) s Johnom Garfieldom kao oslijepljelim ratnim herojem, no čim je prešao u 20th Century Fox, snimio je i svoj prvi vestern "Slomljena strijela" (Broken Arrow, 1950), s Jeffom Chandlerom kao poglavicom Cochiseom, koji je etablirao novi trend "dobrih Indijanaca". Daves baš nije volio raditi ono što i drugi, pa je u narednim vesternima ili intrigantno varirao istu temu, primjerice, u "Posljednjim kolima" (The Last Wagon, 1956.) ili bi se usredotočio na sukobe među bijelcima, recimo u hvaljenom "Jubalu" (1956). Okušao se u vestern realizmu - "Kauboj" (Cowboy) iz 1958. - no vrhunac mu je svakako komorni vestern osebujna ugođaja "U 3 i 10 za Yumu" (3:10 to Yuma, 1957.), prema predlošku kasnije čuvenog Elmorea Leonarda, kojim vrlo primjereno ciklus i završava.