"Dnevnik samoizoliranog intelektualca" Tomislava Čadeža iz Jutarnjeg lista izašao i kao knjiga

Kolumne "Dnevnik samoizoliranog intelektualca" pisca i kazališnog kritičara Jutarnjeg lista Tomislava Čadeža, koje su ovog proljeća svaki dan sukcesivno izlazile u našim novinama i na web portalu Jutarnji.hr, izašle su u i knjizi.

Okupivši ih pod naslovom "Hrvatski dekameron", izdavač MB Books objedinio je svih stotinu tekstova u kojima je Čadež, potaknut izbijanjem pandemije koronavirusa i lockdownom, pokušao dati širi kulturološki i duhovni kontekst posve novog stanja u kojem se svijet zatekao. Pokazujući, brojnim književnim i kulturološkim referencama, da novonastalo stanje ima mnogo dodirnih mjesta s prethodnim epidemijama koje su zadesile čovječanstvo, od kuge do španjolske gripe, nalazio je brojne momente u prošlosti (prvenstveno zapadne) civilizacije koji su gotovo isti prizorima i situacijama što su ih posljednjih mjeseci posredovali mediji: od masovnog ukapanja umrlih zbog nemogućnosti da se organiziraju dostojni sprovodi (navode ih i Tukidid i Boccaccio i londonski bonvivan Samuel Pepys), do kolektivnoga grabeža i drugih provala najprimitivnijih oblika masovne psihologije.

Hrvatski dekameron knjiga Tomislav Čadež

Mb Books

Prateći istodobno događaje povezane s pandemijom u realnom vremenu, Čadež se osvrće i na pojedinačne odgovore na novu globalnu krizu, od Švedske do SAD-a i Brazila, nalazeći u njima specifičnosti tzv. zapadnog narcizma, koji se u svojoj oholosti i kratkovidnosti najbolje razotkriva upravo u takvim rubnim situacijama. U tom pokušaju da se nađu i neki od odgovora iza zavjese, da se razumije neadekvatna i zbunjena reakcija zapadnog svijeta na pandemiju, mnogo razjašnjavaju Čadežovi stalni dnevnički “suputnici”, veliki umovi poput Sigmunda Freuda ili Oswalda Spenglera – odnosno njihove ideje o egocentričnosti i kulturalnoj isključivosti Zapada.

Čadež u svom kolumnističkom tour de forceu zahvaća i u vlastita sjećanja, vrijeme epidemije velikih boginja 1972. ili dane provedene na bojištu. A prvotnu zamisao dnevnika (samo)izoliranog intelektualca sproveo je do kraja: kako kao autentičan pisac iskositi perspektivu i pronaći detalj, rakurs, nevidljivo a očito, da nam vrijeme korone postane bar malo jasnije, bliže odnosno manje strano.