Dobitnik nagrade Booker, poznati književnik László Krasznahorkai, dolazi u Pulu. Predstavlja roman o potrazi za mladenačkom ljubavi

Ovogodišnji, 28. Sa(n)jam knjige u Istri održat će se od 25. studenog do 4. prosinca, i nakon dvije godine prinuđenih alternativnih "lutanja" vratiti se u Dom hrvatskih branitelja. Ovoga puta u fokusu će biti tema Povratak koja će se propitivati obimnim desetodnevnim festivalskim programom – od Doručka s autorom preko okruglih stolova do večernjih premijera, performansa i izložbi – u kojem će gostovati više od sto uvaženih domaćih i stranih književnih stvaraoca, teoretičara i umjetnika.

Inozemne autore predvodi slavni mađarski pisac i scenarist, dobitnik Bookera, László Krasznahorkai s premijernim predstavljanjem hrvatskog prijevoda svog romana Povratak baruna Wenckheima.

U Pulu dolaze i brojne nagrađivane spisateljice: Katalin Ladik, Kasimma, Kapka Kassabova, Sofi Oksanen, Eva Menasse...

Kako stoji u biografiji uz pisca, uz knjigu "Sotonski tango" čiji je izdavač OceanMore, László Krasznahorkai rođen je 1954. u gradu Gyula, u Mađarskoj. Nekoliko je njegovih književnih djela poslužilo kao predložak za filmove redatelja Béle Tarra. Zahvaljujući specifičnom književnom stilu, László Krasznahorkai stekao je, poglavito na njemačkome govornom području, status gotovo kultnog pisca. Njegova su djela naišla na priznanja kritike od SAD-a do Japana. Susan Sontag prozvala ga je suvremenim mađarskim majstorom apokalipse na tragu Gogolja i Melvillea. Napisao je osam romana, nekoliko zbirki priča i eseja, ali i pet filmskih scenarija. László Krasznahorkai dobitnik je brojnih književnih nagrada među kojima i najvišeg mađarskog državnog priznanja za književno umjetničko stvaralaštvo – “Nagrade Kossuth’’. 2014. godine nagrađen je i prestižnom “Nagradom America’’ za doprinos književnosti.

Što se tiče radnje novog romana, opisuju: "Ostarjeli i osiromašeni barun Wenckheim, bježeći od kockarskih dugova, iz Buenos Airesa vraća se preko Beča i Budimpešte u svoj rodni gradić u kojem je proveo lijepo djetinjstvo i mladost. Svjestan približavanja samom kraju života jedina mu je motivacija mladenačka ljubav – Marika – kojoj želi reći da ju je volio cijeloga života. Ali i taj provincijski grad punopravan je protagonist romana, s mnoštvom neobičnih, ali i tipičnih karaktera, bitangama svih vrsta, Profesorom koji je doktorirao na svojstvima mahovine, Gradonačelnikom, upraviteljem policije i knjižnice, Vođom i strojovođom, djelatnicom u Turističkom uredu u gradu u kojem nema turista itd., a sve u mahnitom, fantastičnom brojglovskom ozračju gdje mediokritetstvo doslovno zasljepljuje. Ovakav maestralni, virtuozan, sveobuhvatni presjek današnjeg svijeta, u kojem su dotaknuta sva najvažnija pitanja mislećeg čovjeka, sve gluposti, apsurdi, strahovi, zla, nevjerice s kojima se suočavamo svakodnevno, mogao je napisati samo László Krasznahorkai, taj mađarski mag pisane riječi".

Kritičar New Yorkera je za ovo djelo napisao: "Beskrajna dometa i ogromne erudicije, ovaj je roman vrhunac karijere mađarskog majstora.", kritičar Publishers Weeklyja pak: "Ovaj vrtlog od romana usporediv je s Dostojevskim i prikazuje Krasznahorkaija u trenutku potpunog vrhunca njegova višedesetljetnog projekta. Apokaliptičan, vizionarski, i lud, ovaj roman ostavlja nepovratan trag…“, dok kritičar Guardiana piše: „Očaravajuće čudesno… ovaj crni apsurdni mračni satirični opis mađarske provincije izluđujući je, neodoljiv… i vrlo smiješan… uzbuđujuće izvan okvira većine suvremene književnosti.“