Dobro napisan roman o seoskom siročetu koje svaki dan uz bubanj diktira vijesti

Čitanje vijesti uz doboš motiv je koji je - bar za moju generaciju - vezan uz jednu televizijsku seriju. Ta je televizijska serija sjajni "Salaš u malom ritu" (1976) Branka Bauera. Jedan od najupečatljivijih prizora Bauerove serije je prizor seoskog dobošara koji čita vijesti uz zaziv "Daje se na znanje/ Es wird bekannt gegeben!". Vrijeme radnje je 2. svjetski rat, a mjesto radnje varošica u Vojvodini. Četrdeset i četiri godine nakon Bauerova klasika, pojavila se prozna knjiga u kojoj se također vijesti bubnjaju na doboš. I ova knjiga zbiva u Vojvodini, dobrim dijelom u 2. svjetskom ratu. Nosi naslov "Radio Siga", a autor joj je Ivan Vidak (1981), vojvođanski pisac sa zagrebačkom adresom. "Radio Siga" roman je u kojem se povijest jugoslavenskog 20. stoljeća prepliće s - ovaj put ne latinoameričkim, nego panonskim - magijskim realizmom.

Bunt

"Radio Siga" je fikcionalna biografija Kalmana Gubice, seoskog dobošara iz sela Siga na vojvođanskoj obali Dunava. Kalman je seosko siroče, sin mađarskog revolucionara kojem se izgubio trag. Da bi ga izbavili od bijede, seoski mu starješine daju posao mjesnog bubnjara. Kalmanov posao je da svaki dan na petnaest lokacija uz bubanj izdiktira vijesti. "Vijesti" doista otpočinju frazom "Daje se na znanje!", a završavaju kratkim "javljeno!" Gubičin spokojni život prekine se, međutim, kad ga za ljetne oluje ošine grom. Grom ostavi dvije trajne posljedice. Kad Kalman vodi ljubav s nekom ženom, nju pri orgazmu oprlji struja i rasvijetle munje. Glas se o tome pročuje, pa Gubicu počinju proganjati lokalne žene. Druga je posljedica po Gubicu kudikamo neugodnija. U glavi mu se počne javljati glas iščezlog oca i navoditi ga na bunt.

Slijedeći taj motiv, Vidak u roman upliće niz općih mjesta jugoslavenske povijesti 20. stoljeća. "Glas" Gubicu nagovori da se uključi u pokret otpora. Krade oružje, kuje urote s mjesnim katoličkim svećenikom, antifašistom. Kad Rusi osvoje Bačku, priključuje im se. Sudjeluje u probijanju fronta na Batini. Bude ranjen, u bolnici upozna mladu Ruskinju. Dovodi je kao nevjestu u selo, gdje mladi par dočekuje Rezolucija Informbiroa. Prateći Gubičinu sudbinu, Vidak nas dovede do točke kad socijalistička modernizacija dokine Gubičin posao kao izlišan. U Sigu, naime, prvo stiže struja, a potom i radio.

Limeni bubanj

"Radio Siga" je knjiga koja se nastavlja na moćnu tradiciju istočnoeuropskog magičnog realizma. Vidakov roman - ne samo zbog naslovnog doboša - podsjeća na Grassov "Limeni bubanj". Kad piše o vezi povijesti i individualnih sudbina, Vidak katkad podsjeti na Mirka Kovača. Ikonografija mu je do srži vojvođanska, pa prisjeti na Vaska Popu ili Petrovićeve "Skupljače perja".

Vidakov je roman kratak, zanimljiv i dobro napisan. Najbolji je ondje gdje sadrži više magijskog, više fantastike, erotike i lokalne boje. Kako ide k završetku, postaje sve više povijesna kronika. Za roman to nije bilo dobro, jer počne nalikovati mnogima već napisanima. Dojam je da bi inače fina knjiga bila i bolja da se Vidak otarasio povijesnog obaveznog programa te da je odveo još više u magijskom, šagalovskom smjeru.