ZUB KRITIKE

‘Dum spiro, spero‘ proza je o krajnjim pitanjima i po tome je sjajno štivo

Igor Mandić
 Boris Kovačev/Cropix
Priča o Ediju N. i njegovim povremenim kontaktima sa ženskim rodom na kraju - ćiribu, ćiriba - dobiva "hepić"

Pisac bez biografije, o (!?), zar je i to kod nas moguće? evo usporedbe: u jednom su se W. Allenovu filmu njegovi likovi šalili na račun filmova W. Allena, govoreći da je sav njihov sadržaj u ovome: "Čovjek se rodi - živi - pa umre!" (zar nije tako?). No, među piscima novijih vremena - a sigurno tek otkad postoji "autorsko pravo" - teže je naići na slučaj da je netko bez biografije (zatajene, skrivene, pokradene, lažne, tuđe... nulte) itekako postojao - pisao, objavljivao - a da nitko nije znao o kome se radi. Iz novijega doba poznat mi je slučaj, meni još za mladih godina vrlo omiljenog pisca bez biografije, iliti TRAVENA B. Čini mi se da tajna njegove osobe (tj. biografije iliti CV), usprkos kojekakvim senzacionalističkim "otkrićima", nije do danas...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 10:05