Autor kultnog "Plemstva duha", nizozemski filozof Rob Riemen, istaknuta filozofkinja i društvena teoretičarka iz Ljubljane Alenka Zupančić, feministička i postkolonijalna teoretičarka Biljana Kašić, glazbenica Tamara Obrovac, filozof Žarko Paić, talijanska politička filozofkinja Donatella di Cesare, romanopisac, kolumnist i scenarist Ante Tomić bili su glavni gosti drugog dana 30. Sa(n)jam knjige u Istri, koji je svoj emotivni vrhunac imao na Monte Zaru gdje je otvorena Staza Boška Obradovića, osnivača Sajma.
Na sajamskoj pozornici u subotu, 30. studenog uz ugledne autore bili su i voditelji; kulturolog Aljoša Pužar, etnolog i antropolog Andrea Matošević, pisac, novinar i scenarist Emir Imamović Pirke i povjesničarka i teoretičarka umjetnosti Leonida Kovač. Otvorena su, među ostali, pitanja civilizacije i suvremenog mišljenja danas, rodnih mikrokozmosa, suodnosa i prožimanja glazbe i teksta, kao teme migracija te problema prihvata i prihvaćanja drugog, a na kraju sve je završeno pričom o nadi.Publika je u ovoj intelektualnoj i umjetničkoj programskoj raskoši uživala. Uživali su i autori. Uz inozemne goste bile su i prevoditeljice Ivana Ostojčić, Iva Grgić Maroević, Božica Kitičić Punč, a Antu Tomića pratio je prevoditelj njegovih knjiga na francuski Marko Despot.
"Elite nisu promjena. Elite su kriza, i promjena će doći odozdo. Polažem nade u ovakva mjesta i razgovore kao što je pulski Sajam knjige. Renesansa je počela s jednom knjigom i jedna ideja može promijeniti svijet i vjerujem da će Magdalena Vodopija i njen Sajam ustrajati na tom putu", kazao je Rob Riemen, nizozemski pisac, kulturalni filozof i osnivač instituta Nexus, gost Aljoše Pužara na subotnjem Doručku s autorom. On je svoju ideju istaknuo i u eseju koji je pripremio za pulski Sajam, a u kojem piše:"Strukturna promjena svjetonazora društva može se dogoditi samo povratkom na prvo načelo liberalnog obrazovanja, koje je jednako ideji prvog načela istinske univerzalnosti: ideje universitasa. Umjetničko obrazovanje, darovi Muza, ključni su jer su književnost, poezija, glazba daleko jači nego što ljudi općenito uviđaju da nas izvuče iz špilje u kojoj obitavamo."
Mikrokozmos roda kao prostor pregovora i mogućnost ispitivanja slobode i nedozvoljenih prostora u nama te tema epistemološkog nasilja neka su od pitanja koja je otvorio okrugli stol Rodni mikrokozmosi. Alenka Zupančić i Biljana Kašić, sudionice okruglog stola, izložile su svoja viđenja "današnje globalne rodno-diskriminatorne i nekropolitičke situacije prožete dominantnom (neo)patrijarhalnom kulturalnom paradigmom". Naglasak je bio i na pokušaju davanja uvida u moguće drukčije, oslobađajuće rodne mikrokozmose. Naime, moderatorica okruglog stola Leonida Kovač kao jednu od polazišnih točki rasprava izabrala je knjigu naslovljenu "Who‘s Afraid of Gender?" filozofkinje Judith Butler, objavljenu 2024. godine, istaknuvši da je autorica "maestralno raščinila značenja i političke implikacije kategorija roda te argumentirala pogubnost rodnih binarizama. Moguće ju je shvatiti kao autoričin odgovor na sintagmu "rodna ideologija"kojom ekstremna desnica i klerikalni krugovi namjerno i sustavno, pogrešno interpretirajufeminističke spoznaje roda i zahtjeve za jednakošću koji nužno impliciraju i promjenu patrijarhalnih epistemoloških paradigmi." Ovaj skup, posvećen ovogodišnjoj temi Sajma, bio je dio programa Ljubljana bere, a na početku, Sajmu je 30. rođendan čestitala Matea Demšić, pročelnica za kulturu Grada Ljubljane, dugogodišnja gošća i prijateljica Sajma.
U Histrokozmosovom programu Istra ispod kore Tamara Obrovac predstavila je projekt "Apoxiomenos recomposed" (Cantus) zajedno s dramaturginjom i prevoditeljicom Ladom Kaštelan i dizajnerom Seanom Poropatom. Program je vodio Aljoša Pužar. "Uživam raditi scensku glazbu jer primjenjujem glazbu kao kontekstualizirani dio predstave", kazala je Tamara Obrovac čiji je projekt proizašao iz njenog oblikovanja glazbe za baletnu predstavu »Apoksiomen« Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu iz 2017., u kojoj plesači i pjevaju. Sajamska publika je svjedočila doživljaju "zvuka koji je dramaturški oblikovan" te vizualnoj slici Seana Poropata, koji je oslikao harmoniju Tamarine glazbe i starogrčkog teksta. Lada Kaštelan objasnila je "kako je misao dobila melodiju", a posebne pohvale za njegov filigranski pijanistički rukopis, Tamara je izrekla svom suradniku, pijanistu Stefanu Battagliji.
" Mi se nalazimo u situaciji u kojoj nema svijeta, riječ je o radikalnom ispunjenju moći. Riječ je o kraju svih onih principa na kojima je svijet počivao", kazao je u programu Intime Žarko Paić predstavljajući svoju novu "Knjigu lutanja" (Litteris). "Lutanje je najveći mogući izazov da se pronađe mogućnost potpuno novog puta kojeg do sada imali nismo", tvrdi Paić.
"Danas svjedočimo Europi u kojoj se mnogi zalažu za zatvaranje granica država shvaćajući ih kao nacionalne države, zaboravljajući pritom da onaj tko migrira ne čini to da bi kružio svijetom, već traži novu zajednicu gdje će biti prihvaćen. Figura migranta je bitna i za propitivanje pitanja nacije i nacionalne države.Problem migracija počiva na konceptu nacionalne države. Zaboravili smo da demokracija nije istoznačna s etnokracijom. Upravo protiv toga pišem", kazala je između ostalog politička filozofkinja Donatella di Cesare čija je knjiga "Domaći stranci: Filozofija migracija" (DAF) predstavljena u programu Otok – Geto – Azil. U više navrata publika je aplauzima podržala stavove i razmišljanja Donatelle di Cesare, a uz nju su bili prevoditeljica knjige nakladnica Katarina Penđer, prevoditeljica Iva Grgić Maroević, a sve pohvale idu i voditelju Andrei Matoševiću.
Najposjećeniji program drugog sajamskog dana (voditelj Emir Imamović Pirke tvrdi da je tu bila pretežito ženska publika) obilježio je Ante Tomić koji je predstavio svoj novi roman "Nada"(Hena com). Pirke je roman najavio kao "toplu priču o dobrim ljudima u nenormalnim vremenima."
" Zbilja sam imao potrebu napisati nešto dobro jer stvarnost nam je zaista strašna. Trudio sam se pisati o nekim traumatičnim temama koje su nam važne i to napisati bez nekakvog bijesa s kojim se uobičajeno o tome piše. I sam to radim kada pišem u novinama", kazao je Ante Tomić. Za ekranizaciju "Nade" zainteresiran je Srđan Dragojević, a roman je na francuski preveo Marko Despot.
Sajamski program u nedjelju 1. prosinca u 11 sati donio je Doručak s autorom, a gošća je bila Donatella di Cesare. U kavani Mozart održan je Histrokozmos, a gošća programa Sakramenske bila je pjesnikinja Evelina Rudan.
U programu Istra ispod kore predstavljena je knjiga Erica Ušića "Zidovi pamte."(Srednja Europa), a uz autora u programu su sudjelovali Damir Agičić i Andrea Matošević. U Centralnoj dvorani Histrokozmosovu Sagu o vinu predstavili su sommelieri Hrvatskog sommelierskog kluba i vinari Istre. Na rasporedu je zatim bio i Suton uz knjigu - Vladislav Bajac predstavio je "Pucanj u prazno"(Geopoetika), a sudjelovali su i Boris Dežulović, Boris Miljković, Zoran Paunović i Emir Imamović Pirke. Oliver Lovrenski bio je gost Mikrokozmosa. Njegovu knjigu "Kad smo bili mlađi" (Naklada OceanMore) predstavili su Nataša Medved i Aljoša Pužar. U sklopu programa Poezija je pitanje srca predstavljena je pjesnička zbirka Predraga Lucića (priredio Damir Šodan) "Južno dvorište 1-2" (Ex Libris). Sudjelovali su Boris Dežulović, Damir Šodan, Emir Imamović Pirke, a za glazbeni performans zaduženi su bili Belai Band (Damir Šodan i Robert Grubić Gobbo) i Viva Prdež (Boris Dežulović i Zoran Predin).
Više od pet minuta pljeskala je pulska publika i digla se na noge odajući priznanje talijanskoj filozofkinji Donatelli Di Cesare, velikoj gošći 30. Sa(n)jam knjige u Istri. Bilo je to u Kavani Mozart Doma hrvatskih branitelja u nedjelju u podne na Doručku s autorom, a jačina i dužina pljeska mogla se mjeriti s onima na otvorenoj kazališnoj pozornici. Profesorica na Sveučilištu La Sapienza u Rimu Donatella Di Cesare, između ostalog, predavala je na Sveučilištu u Heidelbergu, bila je studentica Hansa – Georga Gadamera i družila se s francuskim filozofom Jacquesom Derridaom. Nakon što su objavljene „Crne bilježnice“ Martina Heideggera dala je ostavku na mjestu potpredsjednice Društva Martina Heideggera. I tada je izabrala treći put, i u svojoj filozofskoj analizi Heideggerov antisemitizam nazvala „metafizičkim antisemitizmom“. Jedna od tema njezinog znanstveno-istraživačkog interesa vezana je i uz filozofiju migracija, a iz te je perspektive sumnjičava prema ideji liberalne gostoljubivosti u Europi danas.
„Krajnje je vrijeme da se filozofija vrati politici, polisu, da se vrati u grad. Veliki problem danas je oikonomija koja negira polis i politiku koja bi težila ravnopravnosti. Ona podrazumijeva poremećeni ekonomizirani polis koji sebe pretvara u zajednicu po krvi. Mafija je odavno shvatila da se politike treba kloniti, zanima je isključivo financiranje oikosa i zajednica po krvi“, objasnila je Donatella Di Cesare koja u svojim filozofskim razmatranjima suvremenog društva rabi i pojam kriptorasizam za ljude koji su rasisti a misle da nisu. Ukratko: Donatella di Cesare dobila je zasluženo titulu prve Sakramenske 30. Sajma, žene koja je snažno obasjala sajamski mikrokozmos i potpisala jedan od najmoćnijih Doručaka s autorom u povijesti ovog programa. Njezini vrhunski suputnici bili su voditelj Aljoša Pužar i prevoditeljica Iva Grgić Maroević.
Svakome tko je ikada susreo pjesnikinju i znanstvenicu Evelinu Rudan i njen rad potpuno je jasno zašto je ona prva Sakramenska u novom programu Histrokozmosa, koji predstavlja moćne žene koje stvaraju, oblikuju identitet Istre. Svojom začudno stvarnosnom, postmodernom, vrsnom poezijom snažnih osjećaja Evelina je urezala nove emotivne brazde u sajamski mikrokozmos i do suza dirnula sajamsku publiku. Čitala je pjesme iz svoje zbirke „Smiljko i ja si mašemo“, a podarila je publiku i novom ljubavnom i erotskom poezijom. Dok su za nju sakramenske žene koje su „i pametne i moraju imati nešto drskosti da bi se prepoznale kao takve“, ona ih prepoznaje po onome što su učinile za kulturu. Njene su Vilma Zohil Unukić, dugogodišnja tajnica Katedre Čakavskog sabora i pjesnikinja Zdenka Višković Vukić. A, Evelinin vitez na Histrokozmosu bio je Boro Sirovica koji je predstavio svoje vino Ground Zero, teran koji leži u amforama iz Gruzije zakopanim u istarskoj zemlji i kamenu, u Raklju.
„To je prije sveg vino prijateljstva. Ovo vino nam pomaže da poetiziramo stvarnost, kazao je Boro Sirovica, a koji je i IT stručnjak, ali i zaštitnik Sajma od njegovih početaka, a ta „teško stečena titula“, objasnio je, znači da je “savršen muškarac, kombinacija Aljoše Pužara i Emira Imamovića.“
Voditeljski par bili su nježna i odmjerena znanstvenica i dramska pedagoginja Iva Đorđa Nemec i bard istarske kulture Milan Rakovac. On je obrazložio da sakramenske u religijskom kontekstu imaju negativno značenje jer ruše sveti poredak, dok u onom životnom sakramenska žena utjelovljuje svih sedam svetih sakramenata. I svoje sakramenske ubrojio je svoju nonu i veliku Mariju Crnobori, kao i sve one žene koje su 1970.-ih izvele kulturnu revoluciju u Puli – Jelenu Lužinu, Gorku Ostojić Cvajner, Nelidu Milani, a pridružile su se Giuseppini Martinuzzi, Alidi Vali, Lauri Antonelli.
U nastavku Histrokozmosa u programu Istra ispod kore predstavljena je knjiga kulturologa i filmskog umjetnika Erica Ušića „Zidovi pamte.“ (Srednja Europa), a koja je prema riječima urednika Damira Agičića izvorno bila njegova doktorska disertacija na engleskom jeziku o grafitima u Istri nastalim u Drugom svjetskom ratu i poraću.
„Ideja za ovo istraživanje nastala je u Vodnjanu: dvadesetak metar od kuće gdje živim na zidu je ispisan grafit „Viva Staljin“, a par metara dalje „Tito“…Kao i brojni ljudi u Istri, donedavno sam grafite samo viđao, a prije pet, šest godina odlučio sam ih proučavati. Dogodila se takozvana etnografija bliskosti, kad istraživač uoči nešto što je do tada bilo neprimijećeno, a uslijedio je terenski rad“, objasnio je korijene svog istraživanja Eric Ušić, koji je, u ovoj važnoj knjizi, između ostalog, zabilježio iskaze kazivača, o načinu na koji su grafiti nastajali, kao i rizicima koje su prolazili ispisujući antifašističke parole. Tako su ih, primjerice, na Labinštini ispisivali obuveni u „cavate“ od krpa kako bi njihov ilegalni noćni rad bio „nečujan“ u fašističkom okruženju.
„Grafiti su vrlo indikativni za socio-ekonomska kretanja. Prisutniji su u unutrašnjosti Istre, u malim zabačenim selima s vrlo malim brojem stanovnika, dok je na razvijenoj zapadnoj obali Istre situacija drugačija“, kazao je Eric Ušić te posebno ukazao na grafite koji izranjaju fragmentarno ispod obnovljenih fasada.
U Sutonu uz knjigu predstavljena je knjiga Vladislava Bajca „Pucanj u prazno“ (Geopoetika), a promocija je počela fantastičnim 12-minutnim filmom Borisa Miljkovića u kojem svjedoči o tročlanoj ekipi u kojoj je bio i Bajac, a koja je 1984. iz Beograda otputovala u SAD i zabilježila važne fragmente američke pop kulture. Svjedočanstvo je to o New Yorku 80-ih koji je proročki najavljivao suvremenost. Tu je legendarni hotel „Chelsea“, koji je i na naslovnici knjige, i njegovi osebujni stanari, Film, kao svojevrsni svjedok knjige, otvara Leonard Cohen, a tu su i Allen Ginsberg, David Byrnem, lica najpoznatijih televizijskih i producentskih kuća na svijetu… U filmu govori i Bajac, koji sam za sebe kaže: „Ja sam ostao jedini vizualac u književnosti. Priča je jedinstvo svih vremena kojima svjedočimo u životu i to je ono što najviše volim u književnosti – povezivanje nepovezivog.“ O „Pucnju u prazno“ govorili su Boris Dežulović, Emir Imamović Pirke i Zoran Paunović, urednik knjige, koji je rekao: “Ova je knjiga mnogo veća od sebe same: i putopis, i metafora, i fikcija, i esejistika…sve se to slijeva u formu romana“. Dodajmo samo glavni junak zove se „V“.
Inače, Boris Miljković sa svojom mladom ekipom i ove godine na Sajmu snima film o Sajmu, a jučer je „u film ušla“ fotografkinja Sajma, majstorica umjetničke fotografije Tanja Draškić Savić čija je izložba portreta dio 30. Sajma.
Generacijski mikrokozmos mladih osvijetlio je Oliver Lovrenski, mladi norveški pisac hrvatskog porijekla, čija je baka s Krka, a on je i autor koji je na 30. Sajmu imao najveći broj intervjua. Svojom prvom knjigom „Kad smo bili mlađi“(OceanMore) - koja donosi generacijsku priču četiri mladića s ruba društva ogrezlih u drogu i kriminal, a koji žive u predgrađu Stockholma i neki su se izvukli a neki i nisu - osvojio je norvešku i europsku čitalačku publiku i kritiku. Sudeći prema reakcijama Oliver Lovrenski je svojom iskrenošću i odmjerenošću očarao i publiku u Puli na Sajmu.
Knjiga o generaciji
„Oliver Lovrenski je napisao knjigu o svojoj generaciji. To je priča iz samog središta, u oku uragana, napisana na autentičnom jeziku mladih“, kazala je urednica Nataša Medved i istaknula da njegova knjiga daje drugi pogled na mlade, koji „imaju snove a nemaju nadu“.
„Uvijek sam volio čitati knjige, počeo sam čitati još kao četverogodišnjak, a onda sam sa 17 godina počeo i pisati. Pisanje mi je pomoglo da se nosim sa svojim emocijama. Zapisivao sam svoje misli osjećaje i iskustva i u jednom trenutku sam shvatio da ako priču o mojoj generaciji neću napisati ja, napisat će je netko drugi. Ispričao sam priču svoje generacije“, a kazao je Oliver Lovrenski. Napominjući da mu je teško govoriti o osjećajima i tome kako pokazati emocije i razlikovati slabost od ranjivosti, jer ima tek 20 godina, a knjigu je napisao s 19, Lovrenski je naglasio da je za njega pisanje važno i da i dalje piše svaki dan. Kaže da su mu mnogi mladi rekli da je njegova knjiga prva koju su pročitali, a nada se da će biti i poticaj da nastave čitati. Smatra da je važno potaknuti mlade na pisanje, ali to ne smije biti učinjeno nasilno nego organski.
Najposjećeniji i najduži program trećeg sajamskog dana koji je trajao dugo u noć i završio koncertom Belai Banda (Damir Šodan i Robert Grubić Gobbo) i grupe Viva Prdež (Boris Dežulović i Zoran Predin) bio je posvećen Predragu Luciću, najvoljenijem autoru kojeg je Sajam ikad imao. U programu Poezija je pitanje srca predstavljena je njegova pjesnička zbirka „ Južno dvorište 1-2“ (Ex Libris). Damir Šodan, koji je priredio knjigu iz Lucićeve arhive, rekao je da je to njegov karmički dug prijatelju koji ga je uveo u svijet knjiga. „I smijao sam se i plakao s njim dok sam čitao njegove stihove koji su zenit i sinteza iskustva“, kazao je Šodan i objasnio kako je Lucić „ipak završio u Hagu“. „Predrag je jedinstvena pojava kada se igra kanonima: svaka njegova parodija je organska, a jako mi je drago da sada upoznajemo ozbiljnog pjesnika Lucića, nevjerojatnog pjesnika koji je već sa 16, 17 godina pisao zrele pjesme“, kazao Boris Dežulović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....