Gore neko ikad: Čak 330 pokušaja zabrane knjiga u samo dva mjeseca, duplo više nego čitave 2020.

Uvijek kada pomislimo da smo kao društvo ostvarili neki napredak i da nema nazad, stare, nesvjesne navike ponovno nas sustignu.

U suvremenome američkome društvu, koje se diči demokratičnošću, tolerancijom i drugim srodnim vrijednostima, uslijed sukoba oprečnih političkih ideja i društvenih napetosti kojima on rezultira sve su češće zabrane i pokušaji zabrana knjiga.

Američka knjižničarska organizacija (ALA) Guardianu je otkrila da je u razdoblju između 1. rujna i 30. studenog zabilježeno čak 330 slučajeva pokušaja zabrane pojedine knjige. Dupli je to broj od broja slučajeva zabilježenih tijekom cijele 2020. godine.

"Stvari se definitivno pogoršavaju. Nekoć smo za takve pokušaje čuli nekoliko puta godišnje, a sada je to gotovo svaki dan. Postoje čak pokušaji zakonske zabrane. Dio je to napora da se pokušaju zaustaviti posljedice demografske i društvene promjene kontrolom narativa koji su dostupni mladim ljudima", kaže Suzanne Nossel, predsjednica organizacije PEN, koja promovira slobodu govora.

Nedavno se pričalo o "Mausu", knjizi o holokaustu Arta Spiegelmana, koja je kontroverznom odlukom izbačena iz lektire u školi savezne države Tennessee.

Spiegelmanova knjiga, koja pripovijeda o vremenu koje su autorovi roditelji proveli u koncentracijskom logoru te o samoubojstvu njegove majke, Židove prikazuje kao miševe, a naciste kao mačke.

"Maus", koji je iz kurikuluma uklonjen zbog prostih riječi i činjenice da je mišica koja predstavlja Spiegelmanovu majku - gola, nakon zabrane se proslavio, završio na listi bestselera te postao tema mnogih rasprava u medijima.

"Nikada nisam živio u orwellianskom društvu poput ovog. Ne radi se tu samo o ljevici ili desnici. Riječ je o kulturološkom ratu koji se omakao kontroli. Čvrsto vjerujem u prvi amandman i pravo svake osobe da čita što želi. Ako dijete želi pročitati 'Mein Kampf', bolje da ga pročita u školskom okruženju, nego da ga otkrije na tatinoj polici za knjige i ostane traumatizirano." rekao je tom prigodom.

"Maus" je, nažalost, samo jedna u nizu knjiga koju su postale žrtva eskalacije društvenih previranja i ideološkog konflikta. Iako su mete različite, obje strane političkog spektra sklone su idejama o zabrani određenih knjiga. Neki dovode u pitanje knjige koje prenose poruke marginaliziranih skupina, kaže ALA. "To su knjige koje zrcale živote homoseksualaca, queer, transrodnih ljudi ili priče o Indijancima i crncima." Kao razlog za zabranu najčešće navode zaštitu djece.

"Koriste taktiku woke pokreta", kaže kanadska spisateljica Margaret Atwood, čija se strip verzija proslavljenog romana "Sluškinjina priča" našla među knjigama koje su izbačene iz školskih knjižnica u Teksasu.

Atwood se s ovom pojavom već susretala. 2006. godine neka je teksaška škola odbacila spomenutu knjigu zbog eksplicitnih seksualnih prikaza te uvrede kršćana. Atwood je u otvorenom pismu odbacila optužbe "jer knjiga ne tvrdi da je režim u priči kršćanski", a "'Sluškinjina priča' je za seks zainteresirana manje nego mnogi dijelovi Biblije."

Trenutačno je, tvrdi The Guardian, cenzura knjiga prisutnija u tradicionalno republikanskim saveznim državama, no poznato je da ni ljevici pokušaji cenzure nisu strani.

Na udaru ljevice zbog navodnog rasizma našli su se klasici poput "Ubiti pticu rugalicu" te "Huckleberry Finn".

"Jedini koji zabranjuju knjige su oni koji vjeruju u kritičku rasnu teoriju", mišljenja je kolumnist Jewish News Syndicatea Daniel Greenfield.

"Liberali su se nekoć borili za 'Hucka' i 'Pticu rugalicu', a sada ih žele izbaciti iz učionica i zamijeniti Ta-Nehisijem Coatesom i Ibramom X. Kendijem", dodaje.

"Between the World and Me", memoar Ta-Nehisija Coatesa, jedan je od 800 naslova na temu socijalne pravde protiv kojih su se teksaške škole pobunile "zbog opasnosti da kod učenika, ovisno o njihovom spolu i rasi, uzrokuju nelagodu, osjećaj krivnje, tjeskobu i druge vrste uznemirenosti".

Devet američkih saveznih država (Idaho, Oklahoma, Tennessee, Teksas, Iowa, New Hampshire, Južna Karolina, Arizona i Sjeverna Dakota) zabranilo je podučavanje kritičke rasne teorije, a još dvadeset saveznih država ili razmišlja o tom potezu ili već radi na njemu.

"SAD je poznat i po napadima na knjige koje bi netko mogao doživjeti kao kulturalno neosjetljive. Jedan od tragičnih primjera je 'Mala kuća u preriji' Laure Ingalls, koja je bila nacionalno blago, a sada je odbačena jer domoroce opisuje kao zastrašujuće", komentira Julia Eccleshare, ravnateljica dječjeg festivala Hay.

"Uistinu primjećujemo cenzuru i s lijeve i s desne strane političkog spektra. Na ljevici napadaju knjige koje neki smatraju uvredljivima po pitanju rase. To se često odnosi na knjige iz povijesnih razdoblja u kojima su rasne uvrede imale širu upotrebu nego danas. No, desnica je strana ta koja poseže za uplivom vlasti. Ona traži nametanje zabrana pa je po hijerarhiji ozbiljnosti napada na pravo slobode govora to što ona radi više zabrinjavajuće", tvrdi Nossel te zaključuje:

"Moramo stvoriti prostor u kojem zajednice mogu raspravljati o tome koje bi knjige trebale biti dostupne učenicima ovisno o razini obrazovanja. A za mišljenje treba pitati i roditelje. No, ideološki motivirani pokušaji da se određeni narativi i stavovi zabrane koče raspravu u učionici".

Filozofkinja Nadežda Čačinović osuđuje bilo kakvo ishitreno, kampanjsko zabranjivanje knjiga.

"Danas puno fenomena vidimo u drugačijem svjetlu u odnosu na prošlost. Treba biti pažljiv i ukazivati na te promjene i slijepe pjege koje ranije nismo primjećivali, no nije potrebno brisati povijest. Progoni i zabrane ne vode nikamo. To je falsificiranje. Dovoljno je drugačije čitati knjige. O tome hoće li se netko uvrijediti pak ne treba misliti. Ne može se zabraniti sve što nekoga trigerira. Na primjer, bajke su često zastrašujuće, no tome i služe. Djecu se tako uči o svijetu, koji može biti zastrašujuće mjesto. Ne možemo dopustiti samo one ideje koje nam se sviđaju. Potrebno je da ponuda knjiga bude raznovrsna", objasnila je Čačinović.