Handke je nedvojbeno najveći epičar suvremenog kazališta

Austrijski pisac Peter Handke (71) dobitnik je ovogodišnje Ibsenove nagrade. Nagrada, koju je u čast svom slavnom dramatičaru 2007. osnovala norveška vlada, dodjeljuje se za zasluge na području kazališnog stvaralaštva, a dotirana je sa 2,5 milijuna norveških kruna (300 tisuća eura).

Handke, koji je u svom književnom radu od početaka šezdesetih naovamo neraskidivo vezan za kazalište - i u nas se pamte inscenacije nekih njegovih tekstova - primio ju je, kako piše u obrazloženju, “za nezaboravno životno djelo u odnosu na formalnu ljepotu i briljantnu refleksiju”.

“Ako je Ibsen”, navodi se dalje, “bio uzorni dramatičar građanske epohe, koja još uvijek traje, Handke je nedvojbeno najveći epičar kazališta. Tijekom pola stoljeća Handke je stvorio zacijelo najneobičniji oblik klasike nakon Drugog svjetskog rata i nastavlja ga stvarati.”

Nezavisni žiri

Nagrada će Handkeu biti svečano uručena 21. rujna u Nacionalnom kazalištu u Oslu, nakon čega će, kao kruna večeri, biti izvedena njegova drama “Još uvijek oluja”.

Svjetski mediji, koji su ovih dana objavili vijest o dodjeli ove prestižne nagrade Peteru Handkeu, uglavnom nisu propustili spomenuti piščevu u javnom žargonu gotovo već poslovičnu “kontroverznost”, koja je sredinom prošlog desetljeća kulminirala u opetovanoj podršci srpskom režimu i govoru na pogrebu Slobodana Miloševića, zbog čega mu je 2006. uskraćena prestižna književna nagrada Henrich Heine.

“Nezavisni žiri odlučio mi je dodijeliti nagradu”, prokomentirat će Handke, inače trajno nastanjen u pariškom predgrađu Chaville, za dnevnik Le Monde taj nemili događaj: “Ali onda su se uključili političari iz regije, nakanivši odlučiti jesam li dostojan te nagrade. Nisam se htio uključivati u svađu.

O aktualnoj nagradi samo će ironično dodati: “Rekli su mi da ništa ne govorim, pa šutim.”

Provokativna izjava

U gotovo pedesetogodišnjoj karijeri, koju je započeo provokativnom izjavom da su njegovi kolege po peru “pripovjedački impotentni”, Handke je za svoja prozna i dramska djela primio četrdesetak prestižnih nacionalnih i međunarodnih priznanja i nagrada, među njima Njegošev orden prve klase Republike Srpske, Zlatni križ cara Lazara i Zlatnu medalju za zasluge Republike Srbije. U nas je uglavnom poznat po romanima kao što su “Strah golmana od jedanaesterca”, “Kratko pismo za dugi rastanak”, “Ljevoruka žena”, kontroverznom eseju “Pravda za Srbiju”, te dugogodišnjoj suradnji s redateljem Wimom Wendersom.