Sva svjetska, pa tako i naša, istraživanja pokazuju da premoćno knjige kupuju i čitaju žene, s tim da one čitaju i autorice i autore, dok muškarci čitaju samo autore. Tu činjenicu naši nakladnici perfidno koriste: s potporama objavljuju dvotrećinski domaće muškarce, ali zato masovno prevode i tiskaju žensko lako štivo za prodaju i knjižnice. O tim knjigama se uglavnom ne pišu kritike, nisu pod lupom kulturne javnosti. A i zašto bi bile? Žene ih kupuju, posuđuju iz knjižnica, međusobno đoraju. To je svojevrsna ženska knjiška supkultura. I divno je da postoji! Žene žele čitati o ženskom iskustvu svijeta, koliko god to ljutilo akademsku kritiku zbog snižavanja kriterija. Ma dajte, kriteriji, kažete? A kad u nas muškarci pišu ljubiće, onda je to...
DVOSTRUKI KRITERIJI
Kad u nas muškarci pišu ljubiće, onda je to nagrađivana, ozbiljna beletristika. No, kada pišu žene...
Kratke priče Sonje Zubović, ‘Ovalno ogledalo‘, izdao je Stajer graf
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....