KAKO JE SAGNEROV DUDEK KAJKAVCIMA DAO PRAVO GRAĐANSTVA Zbog njega se ono što je Ljudevit Gaj prognao u povijest vratilo na javnu scenu

Davnih 70-ih znao sam svraćati Marijanu Matkoviću u redakciju časopisa “Forum”. Ponekad je u dugi hodnik nailazio glumac Martin Sagner u odijelu ili u baloneru. Bio je tada na vrhuncu slave, poslije emitiranja “Mejaša” (1970., šest epizoda) i potom još popularnijih “Gruntovčana” (1975., deset epizoda). Ali, od te slave na njemu nije bilo nikakvoga traga. Bio je to ozbiljan i pristupačan gospodin. A dolazio je, zapravo, po suprugu koja je radila u Akademiji.

Vraćao sam se doma i hvalio pred bakom i djedom, rođenim kajkavcima, da sam sreo – Dudeka. Ne, nisam rekao: Draša Katalenića, ni glumca Martina Sagnera, nego baš Dudeka. Jer, taj lik iz obiju TV serija davao je starim, rođenim kajkavcima pravo građanstva. U našoj kući obje serije gledale su se od prve do zadnje epizode.

I nije bilo nimalo važno što je kajkavski, kojim je pisac Mladen Kerstner napisao svoje serije, podravskog podrijetla a ne zagorskog, kojim su govorili moji preci. Bio je to jedan, jedinstveni kajkavski, čak se i meni, Zagrepčanu, činilo da se u izmaštanom selu Gruntovcu govori jezikom kojim i sam govorim.

Citati iz serije

Jezikoslovci su, razumije se, itekako razlikovali jedan kajkavski od drugog, tim više što i pojedina zagorska sela, na udaljenosti od samo nekoliko desetaka kilometara, govore različito. U tom smislu Kerstnerov Dudek, kao i ostali stanovnici njegovog Gruntovca, bili su ujedinitelji svih kajkavskih govornika. Pa su tako sve kajkavce predstavili hrvatskim i jugoslavenskim TV gledateljima.

Jedan jezik, ili narječje hrvatskog, ako se hoće, odjednom je bilo prisutno u javnosti; ono što je Ljudevit Gaj, sin apotekara iz Krapine, prognao u povijest vratilo se na javnu scenu. Neki idiomi iz TV serije ušli su u svakodnevni govor zahvaljujući Dudeku ili Martinu Sagneru, ništa manje ostalim seljacima. Ono Dudekovo čuđenje: “O Isusek, Isusek”. Ili uzrečica Imbre Presvetloga: “Sunčece ti presvetlo!” Ili pak poštapalica “grajzlera” Cinobera: “Kaj nemaš penez?”

Jednog davnog proljeća pisac Mladen Kerstner (1919. – 1991.) predstavio je svoju knjigu “Gruntovčani” u knjižari na ondašnjem Trgu Republike, ili Jelačić-placu, u “Naprijedu”. I najbolje je da podsjetim na narav Dudeka riječima samog pisca.

U svijetu “penez”

Općenito se Dudek opisuje kao skroman i čestit, “kojemu sreća često okreće leđa”. Pogleda li se koliko mu se selo ruga i smatra ga glupim, a to prvenstveno čine “tetec” Cinober i Presvetli, moglo bi se reći da je Dudeku leđa okrenuo sam život. Tereti ga njegova osjećajnost u bezdušnom svijetu “penez”. U davnini Draš Katalenić, kako se Dudek zapravo zove, namjeravao je otići u Njemačku. Zapravo, nije to želio sam Dudek nego njegova Rega, ili Regica (glumica Smiljka Bencet).

Njegova dobrota i privrženost čitali su se kao poslušnost i glupost. Supruga Regica stupila je, naime, u kontakt s Dudekovim stricem Joškom Kukecom, pa je suprug samo trebao otputovati i postati jedan od tisuća i tisuća gastarbajtera. A Gruntovčani su komentirali: “No, i z jenim Dudekom se bu Nemačka puno zapomogla”. Što se više bližio njegov odlazak u Njemačku, sve je veću pažnju poklanjao gospodarstvu. Radio je kao da nikad neće otputovati: “O Isusek. Isusek!”, uzviknuo je zastavši kod jednog čokota. “Pa ti si mi siromaček, čistam gotov”. To je taj lik, “dušica od čovjeka”, koga je glumac Sagner utjelovio toliko zdušno.

U najnakladnijem dnevniku onoga vremena pisao sam, 13. svibnja 1976., o svršetku emitiranja “Gruntovčana”. Osim knjige izašla je i gramofonska ploča dua Dudeka i Regice, a izdala ju je RTV Ljubljana. Na njoj su bila dva dijaloga: “Zakaj je temu tak” i “Nemrem bez doma”. I na ploči su bila jedino imena iz TV serije, nije bilo i imena glumaca. To se znalo, Dudek je bio Sagner, nitko drugi.

Gruntovec je mali svemir našeg suvremenog življenja, protkan problemskim stanjima kako seoske, tako i gradske okoline, bilježio sam u tom danas požutjelom tekstu. Doživio sam Dudeka kao muža u ženskoj odjeći a Regicu kao ženu u muškoj odjeći.

U ovom času, času odlaska sjajnog glumca Martina Sagnera, ostaje nam njegovo utjelovljenje Dudeka, zapravo dobrog srca. Koje jednako nedostaje, baš kao onda. Bez obzira govori li kajkavski ili čakavski.