ODLIČNA IDEJA GIMNAZIJSKE PROFESORICE

Kako odvesti učenike na Interliber a da taj posjet ne bude samo šoping i jedenje fritula

učenici XII. gimnazije u razgovoru s Romanom Simićem, urednikom u Frakturi

Profesorica Korana Svilar je i književnica, poznaje ljude iz izdavačke industrije, "običnom" profesoru ili profesorici takvo što je i uz veliki trud teško moguće, puno kompliciranije

Među 120 000 ljudi koji obiđu Interliber veliki je broj učenika, stižu organizirano, ne samo iz Zagreba već iz cijele zemlje. Tako je to odavno, doslovce desetljećima. I stariji od pedeset sjećaju se kako su drndavim autobusima iz Šibenika ili Gospića išli na školski izlet na Interliber.

Ta terenska nastava svede se najčešće na obilaženje štandova, nasumičnu kupovinu kakve knjige ili fritula. Gotovo kao izlazak u šetnju šoping centrom koji je fokusiran na knjige.

Ako imaju sreće eventualno sjednu i slušaju neku promociju knjige a da se pri tom previše ne dosađuju.

Dobar je primjer kako smisleno učenike odvesti na Interliber ovih dana pokazala profesorica hrvatskog jezika zagrebačke XII. gimnazije Korana Svilar. Doduše, Korana Svilar je i književnica, poznaje izdavače, urednike, prevoditelje, zna ljude iz izdavačke industrije i baš stoga je mogla svojim učenicima ponuditi dobar uvid u svijet (iza) knjige, organizirati na brzinu i gotovo pa spontano za učenike posve neuobičajen i vrlo sadržajan obilazak Interlibera. Treba biti realan pa reći da je "običnom" profesoru ili profesorici takvo što i uz veliki trud teško moguće, puno kompliciranije. No, ovo što je napravila profesorica Svilar može biti poticaj za razmišljanje školama i institucijama te samom sajmu kako Interliber učiniti i mjestom gdje će učenici imati priliku razgovarati s urednicima, prevoditeljima, izdavačima, iz prve ruke čuti priče iz nakladništva, saznati kako nastaje knjiga, od ideje u glavi autora do otisnutog primjerka.

"Prvo sam namjeravala skupinu učenika koji kod mene pohađaju novinarsku grupu odvesti na Interliber da tamo uzmu izjave, da popričaju s ljudima koji rade s knjigama. Ali, kako su se nam se pridružili još neki učenici, zaključila sam da je bolje da im organiziram nekoliko kratkih predavanja o izdavaštvu. Bila je to skupina od petnaestak djece, da nas je više od toga bilo bi jako teško, jer i ovako su nas ljudi morali zaobilaziti, a ja učenike moliti da se stisnu uz mene da bi zauzimali što manje prostora.

Svaki od urednika i izdavača, koga god da sam povukla za rukav, isti se tren rado odazvao na moju molbu da kratko kaže učenicima o poslu koji radi. Imam osjećaj da te ljude nitko ne poziva da govore mladima, a s druge strane da je njima iskreno jako drago učenicima objasniti koji je njihov posao i uloga.", govori Korana Svilar.

image

učenici s triatlonkom Đurđicom Orepić, autoricom knjige "Ironwoman"

Gimnazijalcima je prvo na štandu Frakture jedan od urednika u toj izdavačkoj kući, Roman Simić, govorio što je posao urednika.

"Slušali smo urednika kako priča o svom poslu, jer ništa se o tome u školi ne uči niti čuje, ovo je bilo super iskustvo, objasnio nam je kako nastaje knjiga. Nisam mislio da urednici imaju toliko utjecaja, mislio sam da oni, recimo, ispravljaju gramatičke greške, a ne da prekrajaju tekst, nikad nisam pomislio da urednici mogu utjecati na to gdje će pisac staviti koji dio teksta, da govore piscima koji pasus staviti naprijed ili natrag, kako razraditi priču. Urednici imaju stvarno puno utjecaja na to kako će na kraju izgledati neka knjiga!", zaintrigiran kazuje Matija Broz, učenik XII. gimnazije iz zagrebačke Dubrave.

Potom ih je profesorica odvela do Đurđice Orepić, poznate triatlonke, prvakinje, koja se sportom počela baviti u njezinim kasnim četrdesetima, što je nije spriječilo da postigne svjetski zapažene rezultate. Sve je to Orepić ispripovijedala u svojoj biografskoj knjizi "Ironwoman". Učenicima koji su je slušali na Interliberu bila je dobra motivatorica, uostalom zato ih je Korana Svilar i dovela baš do Đurđice Orepić. Doduše, dobro je i znala što će dobiti, jer tu odličnu knjigu o motivaciji sama je uredila.

"Srednjoškolci danas imaju osjećaj da na kraju škole moraju odabrati nešto što će raditi i čega će se držati cijeli život, što će ih odrediti. Zato im je razgovor s Đurđicom bio neka vrsta olakšanja jer je ona pričala o tome da nikada nije kasno promijeniti put, pokušati nešto novo, čak i onda ako okolina nije podupiruća, ali ako imaš nagon iznutra da se nečim baviš. Trebaš samo jaku volju i, kako ona kaže, sve je moguće.

Djeci je dosta visoke književnosti, htjela sam im ponuditi nešto što je pragmatičnije, osobu koja im može ispričati nešto iz njima možda bližih sfera, jer književnost i visoka umjetnost im je često jako apstraktna. Zato sam htjela da s njima kao autor ili autorica knjige priča netko tko zapravo prepričava vlastito iskustvo.", razmišlja dalje Korana Svilar.

Lucija Zubak, učenica 3. razreda XII. gimnazije komentira: "Ostala sam u čudu slušajući tu ženu. Nikad nisam čula za nekog tko se tako kasno počeo baviti sportom, kamoli još tako puno postigao. Ispričala nam je par dogodovština, poput one kad joj se meduza zalijepila na lice a ona nastavila plivati utrku!"

Nakon što su čuli priče i iskustva urednika izdavačke kuće i autorice knjige, gimnnazijalci su razgovarali i s dva izdavača.

Na štandu nakladnika Hena com govorio im je suvlasnik Uzeir Husković, na štandu Sandorfa vlasnik i glavni urednik te književni agent Ivan Sršen.

Husković im je pripovjedao o tome kako je pokrenuo izdavačku kuću, malu, koja je s vremenom narasla, objavila puno čitanih naslova, a odnedavno u svom izdavačkom portfelju imaju i autoricu-Nobelovku, korejsku književnicu Han Kang.

Ivan Sršen govorio je o prijevodima, hrvatskim autorima u kontekstu svjetske književnosti, o tome kako smo mala književnost, ali književnost u kojoj je puno dobrih naslova i vrlo kvalitetnih autora i autorica.

image

Ivan Sršen iz Sandorfa gimnazijalcima je ispričao optimističnu priču o hrvatskoj književnosti

Sedamnaestogodišnji Matija Broz naposljetku se s Interlibera vratio s jednim od naslova poznatog vijetnamskog zen-budističkog redovnika, prije dvije godine preminulog Thich Nhat Hanha, čovjeka kojeg je 1960-ih Martin Luther King nominirao za Nobelovu nagradu za mir. Mladi Broz odabrao je samo jednog autora, ali izvrsnog.

"Tražio sam nešto što ne čitam inače, dakle nešto što nije roman, nije lektira. Ovo je tumačenje tuge iz budističkog kuta.", komentira učenik koji zdvaja bi li radije studirao novinarstvo, medicinu ili pravo.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
13. prosinac 2024 17:17