Kako pomoći djetetu da riješi fobiju od škole

Imate li dijete za koje govore da je "problematično" i "preosjetljivo", koje se razlikuje od vršnjaka, ima problema s uspostavljanjem novih prijateljstava, koje na uobičajne stvari često reagira naizgled previše emocionalno? Dijete koje ne može dugo biti na jednom mjestu. Koje se ne zna usredotočiti. Koje ne shvaća upute, a djeca ga često odbacuju, rugaju mu se zbog njegovih čudnih ideja.

Moguće, kaže poznata psihoterapeutkinja Christel Petitcollin, da je, zapravo, riječ o - iznimnomislećem djetetu.

Petitcollin je autorica bestselera "Kako manje misliti", a napisala je i knjigu "Moje dijete previše misli - Kako odgojiti iznimnomisleće dijete" koja je ovih dana prevedena i objavljena kod nas (Dubravka Celebrini, Poetika).

U njoj među ostalim piše o iznimnomislećoj djeci i njihovim patnjama u okruženju koje im nije prilagođeno ili kojem se takva djeca teško prilagođavaju, školskom sustavu u kojem se silno dosađuju, koji ih ne motivira na kreativan rad i koji ih traumatizira. Piše i o patnjama roditelja takve djece koji su nemoćni zaštititi dijete od sustava te patnjama nastavnika koji su rastrgani između nametnutih programa, djeci, pogotovo iznimnomislećoj, često dosadnih i zastarjelih, hijerarhijske školske strukture u kojoj rade, roditelja učenika i sve većeg nepoštovanja na koje nailaze prema svojoj profesiji.

naslovnica knjige "Moje dijete previše misli"

Iznimno misleća djeca su često puna života, ali u sustav posve neuklopljena, ona jesu drugačija, ali nisu, kako kaže Petitcollin, "bolesna i defektna".

Takva djeca funkcioniraju drugačije: neurološki, emocionalno i psihološki i često su stigmatizirana.

Mnoga takva djeca danas vrlo brzo dobiju dijagnozu, odnosno etiketu. Često puta je to ADD/ADHD tj. poremećaj pozornosti sa ili bez hiperaktivnosti. Također, mogu dobiti i dijagnoze iz autističnog spektra, no autizam ne znači defektnost već - različitost. Petitcollin navodi i slučajeve disleksije iza kojih se, zapravo, krije iznimnomisleće dijete.

U knjizi obrađuje razne teme, pa tako i fobiju od škole. Fobija od škole je golema, agresivna i paralizirajuća tjeskoba koja se javlja pri samoj pomisli na odlazak u školu. Djeca koja pate od fobije odbijaju ići u školu iz razloga koji se mogu činiti iracionalnima. Pokušavamo li ih prisiliti na odlazak, pokazuju veliku anksiozonst, čak i paniku. Boli ih želudac, povraćaju, lupa im srce, pate od vrtoglavica ... Fobiju od škole razviju nakon niza problematičnih situacija koje ih naposljetku dovode do blokade. Fobija od škole povezana je s gutikom smisla, (škola izgleda nepotrebno i apsurdno), s pretjeranim pritiskom od nastavnika i/ili roditelja na učenika, s previše problema u odnosu s drugim učenicima, s mogućim zlostavljanjem od strane vršnjaka.

U knjizi autorica objašnjava što učiniti, kako pomoći djetetu da riješi fobiju od škole ali i niz drugih velikih problema djece koja loše funkcioniraju u današnjem školskom sustavu.

U nekih zemljama djeluju udruge roditelja atipične djece, primjerice osnovane su i vrlo angažirane po cijeloj Francuskoj, uz njihovu pomoć roditelji se trude nadoknaditi manjkavost sustava koji nema kapaciteta baviti se atipičnom, često iznimnomislećom djecom.

psihoterapeutkinja Christel Petitcollin, autorica knjiga "Kako manje misliti" i "Kako izbjeći manipulatore" ima novu knjigu, upravo objavljenu kod nas, naslovljenu "Moje dijete previše misli"