Na svetog Nikolu, šestog prosinca, gledala sam kako se valovi uz reski prasak cijepaju o stijene na pulskoj Verudeli i nervozno čekala da padne mrak i dođe pet sati, kad mogu nazvati Karla Ovea Knausgårda.
Dan prije jedan je hrvatski pjesnik slučajno spomenuo da je Knausgårdu 6. prosinca rođendan. K vragu, razmišljala sam slušajući more kako mračno pojačava, kakav je to život kad s 56 godina i sedmero djece na rođendansko poslijepodne daješ intervju novinarki iz male zemlje, tebi minijaturnog tržišta? Ili, do rođendana, ufala sam se, naprosto ne drži.
Neki je unutarnji osjećaj govorio da intervjua, ipak, neće biti. Otud i ta nervoza; mučio me i osjećaj nelagode što sam susret s rumunjsko-američkim filozofom, zbog Knausgårda,...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....