Nije često da se pisac ne može ili možda i odbija fokusirati na razgovor o knjizi koju je prodao u tri milijuna primjeraka. Nešto od to dvoje jest bio slučaj u ljeto 2015., za intervjua s Davidom Foenkinosom, poznatim francuskim autorom, čiji je roman "Delikatnost" u to doba izašao i na hrvatskom.
Svaki njegov odgovor na temu "Delikatnosti" prije ili kasnije naš bi razgovor doveo do romana "Charlotte" za koji je godinu prije, 2014. , dobio nagradu Renaudot, a nagrađen je i Goncourtom srednjoškolaca, po izboru mladih čitatelja. I makar je za hrvatsko tržište trebao promovirati "Delikatnost", Foenkinos bi spontano govorio o "Charlotte", pri tome silno energičan, zanesen, na trenutke je zvučao kao čovjek s posebnom misijom. Njegov roman o njemačkoj slikarici Chartlotte Salomon koju su trudnu, u dobi od 26 godina, ubili u Auschwitzu 1943., prije nekoliko je mjeseci, u prijevodu Marije Paprašarovski i izdanju Vuković&Runjić, objavljen i kod nas. A Foenkinos je spremno, iako trenutno boravi u Peruu, odgovorio na našu molbu da ovaj put – popričamo o "Chartlotte".
Ta emocionalna biografija, literalizirana i napisana u formi duge pjesme, nastala je iz autorove opsesije likom i djelom Charlotte Salomon. O nesretnoj je slikarici saznao slučajno, od prijateljice koja ga je povela na njezinu izložbu u Parizu. Ugledavši radove ostao je, malo je rečeno zatečen, bio je osupnut i, čini se, ostao trajno opsjednut: "Bio sam šokiran kad sam vidio te gvaševe. Ona je bila nevjerojatno darovita genijalka. Gledati njezine radove je bilo kao sresti ljubav, bila je to umjetnička kristalizacija svega što me ikada do tada fasciniralo", kaže u razgovoru za Jutarnji list taj ljubitelj njemačkih klasika.
Charlotte Solomon bila je kćerka Alberta Salomona, poznatog liječnika, kao devetogodišnjakinja ostala je bez majke koja se ubila, baš kao što su samoubojstvu ranije pribjegle i njezina tetka, prabaka, baka i mnogi drugi u više generacija i desetljeća te nesretne i destruktivne obitelji.
Salomon je 1930-ih u Berlinu bila među 1% studenata Židova, njezin je talent fascinirao profesora na likovnoj akademiji pa se izborio da joj, iako Židovki, dozvole studirati. No, kad se pokazala najbolja u klasi i kad je trebala biti nagrađena, ipak se nisu usudili nagraditi – Židovku.
Nakon Kristalne noći otac i pomajka, operna diva, želeći zaštititi djevojku, šalju je na jug Francuske, gdje su se već sklonili i roditelji njezine majke. No, nacistima nije umakla, nekoliko godina kasnije, padom Francuske u njemačke ruke, Charlotte i njezin suprug bit će prokazani kao Židovi i ubijeni. Iza nje je ostao autobiografski opus kojeg je naslovila "Život? Ili teatar?", stvorila ga je u 18 mjeseci, intenzivno slikajući između 1940.i 1942. Slikanju se predavala opsesivno, pokušavajući sačuvati zdrav razum, gonjena traumom niza obiteljskih samoubojstava te skrivajući se pred nacistima; nakon samoubojstva bake i smrti djeda sama u Francuskoj, stranoj joj zemlji, odvojena od oca i pomajke koji će, za razliku od nje, uspjeti preživjeti rat. Umjetnost ju je držala na životu sve te godine, preživljavala je na rubu ponora. Kako u knjizi Foenkinos piše: "Ona točno zna što mora činiti ... /Oslikat će svoje uspomene kao što se to radi romanu./Crteži će biti popraćeni dugim tekstovima./Priča je to koja se čita jednako koliko se i gleda./Slikati i pisati." Tako točno izgleda "Život? Ili teatar?", ti gvaševi traže da ih se gleda i čita tekstove na njima.
Možda je Foenkinos, suočen i sam sa zahtjevnim trenucima u vlastitom životu, i iz tog kuta razumio Charlotte Solomon i umjetnost kao spas pred umiranjem i propašću: "Imao sam 16 godina kad sam prošao operaciju srca, mene je životu vratila umjetnost, hodao sam po izložbama, slušao glazbu, čitao, to mi je pomoglo, kad se tijelo oporavilo, zacijeliti onaj psihički dio. S 26 godina kad sam završio moju prvu knjigu, a uspjeh doživio sa 36.”
Od trenutka kad je ugledao radove Charlotte Salomon, autor je, kazuje dalje, postao opsjednut njezinim životom i radom. "Od tog je dana Charlotte postala dio mog života. Htio sam o njoj znati sve, istražiti što je više moguće. Posjetio sam sva mjesta za koja sam znao da je na njima živjela ili na njih odlazila, da su bila bitna za nju, Berlin, jug Francuske, Villefranche-sur-Mer i pansion hotela Lijepa zora u gradiću Saint-Jean-Cap-Ferrat gdje je frenetično slikala skrivena od nacista ... Bio sam tužan kad sam otkrio koliko je ostala nepoznata. Htio sam pisati o njoj, ali nisam znao kako. Trebale su mi godine da nađem načina kako napisati ovaj roman, da ga napišem u formi pjesme. Zapravo, između svake knjige koju sam napisao razmišljao sam: 'Sad trebaš pisati svoju knjigu o Charlotte.'"
Konac stvaranja romana o Charlotte za nije značio i kraj intenzivne fokusiranosti na Charlotte Salomon i njezino djelo. Foenkinosova "Charlotte" imala je golemi uspjeh u Francuskoj, 2014. je to bio najprodavaniji roman. "Tako da se, zbog romana, o Charlotte Salomon puno govorilo. Puno je studenata, primjerice, čulo za njezin rad, znaju sad njezinu životnu priču. Napravili smo nekoliko njezinih izložbi u Nici. Moj roman je prevođen po cijelom svijetu. I svaki put kad imam priliku govoriti o Charlotte ja ju ne propuštam. Napisao sam i scenarij za film. Mislim da je vrijeme koje sam proveo pišući knjigu o Charlotte bio najmoćniji dio mog života. Baš taj period. Pogotovo to da sam doživio da otvorim njezinu izložbu u Nici, baš tamo gdje su je uhitili i odveli nacisti. Bilo je ovih godina puno događanja oko Charlotte. I puno sam puta u tim situacijama bio dirnut do suza. Silno mi je bitno da je baš taj moj roman dobio nagradu Goncourt srednjoškolaca, jer to znači da je puno mladih ljudi otkrilo Charlotte i to da je Charlotte uspjela preživjeti kroz njezinu umjetnost."
Deset je godina Foenkinos tragao za ostacima života Charlotte Salomon, obilazio mjesta na kojima je živjela, školu, likovnu akademiju, stanove, gradove, tragao za ljudima koji su je poznavali ili njihovim nasljednicima, pokušavajući doznati što više, u lovu na detalje, male i velike priče o ubijenoj slikarici. "Nakon što je moj roman postao jako čitan, javili su mi se ljudi koji znaju nešto o Charlotte. Primjerice, poslala mi je pismo unuka francuskog nacističkog kolaboratora koji je nacistima javio gdje se skriva Charlotte, koji ju je izdao. Bilo je nevjerojatno naći se s unukom čovjeka koji je ubio Charlotte. "
Prva izložba djela Charlotte Solomon postavljena je 1961. u Amsterdamu, zahvaljujući trudu njezina oca i pomajke. Uslijedilo je nekoliko izložbi po Europi i SAD-u, a potom je slikarica pala u zaborav, sve do Foenkinosovog romana. Izložba njezinih radova "Život? Ili teatar?" uskoro će biti otvorena u Milanu. "Rado bih da se to postavi i u Hrvatskoj.", kaže autor, uvjeren da će, što god da kasnije napisao, upravo roman koji literalizira život Charlotte Salomon ostati – najbitnijom knjigom koju je napravio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....