KORUPCIJA U HRVATSKOJ U SREDNJEM VIJEKU Najstariji pravni spomenik na hrvatskoj obali imao je antikoruptivne odredbe

Knjiga Tomislava Galovića, Željke Radić, Zdenke Janeković Roemer, Zrinke Nikolić, Ozrena Kosanovića i Marte Dragičević Prtenjača "Suzbijanje korupcije u Hrvatskoj u srednjem vijeku", koju je uredio Zorislav Antun Petrović predstavljena je u utorak u Matici hrvatskoj u Zagrebu.

Ovom knjigom autori su željeli podsjetiti na to koliko se pozornosti na području Hrvatske u srednjem vijeku posvećivalo suzbijanju korupcije te dodao kako je to vrlo često bilo pitanje ne samo životnoga standarda nego i opstanka zajednice, rekao je urednik knjige Zorislav Antun Petrović.

Ocijenio je da bi bilo dobro da se neka stara hrvatska rješenja počnu dosljedno primjenjivati i u suvremenoj Hrvatskoj.

U Hrvatskoj se u srednjem vijeku puno pažnje poklanjalo racionalnom upravljanju zajedničkom imovinom, istaknuo je. "Već je Korčulanski statut izričito zabranjivao otpis dugova", rekao je Petrović i dodao kako je Statut predviđao i visoke kazne za svakoga tko bi zatražio da se zakupnici javnih prihoda u cijelosti ili djelomično oslobode fiskalnih obveza prema komuni.

Statut je jasno uspostavio kontrolu vlasti definiravši čak i kako se smiju otvarati službena pisma upućena komuni, smatra Petrović.

Činjenica da su u hrvatskim najstarijim pravnim spomenicima uvedene brojne odredbe koje sprječavaju samovolju vladara pokazuje da su i prije više od sedam stoljeća Hrvati bili svjesni da korupciju na neki način treba suzbijati, istaknuo je Petrović. "Primjetili su da ne treba nužno vjerovati svim općinskim službenicima", rekao je dodavši kako su shvatili koliko korupcija može biti štetna.

Po riječima Tomislava Galovića već su Korčulanski i Vinodolski zakon, prvi najstariji pravni spomenik na hrvatskoj obali, a drugi najstariji pravni spomenik pisan hrvatskim jezikom, imali odredbe koje su sprječavale da se netko okoristi povjerenim mu ovlastima.

Smatra kako je Vinodolski zakon i danas podjednako poticajan i aktualan iako je od njegova donošenja prošlo više od sedam stoljeća. "Možda je više negoli išta zamjetljiv njegov izrazito human zakonski karakter", rekao je.

Ozren Kosanović podsjetio je na to da je na području Kvarnera nastao cijeli niz važnih pravnih dokumenata, a ponajviše na području pod vlašću krčkih Frankopana.

Podsjetivši da u svom prilogu obrađuje Krčki/Vrbanski, Riječki, Senjski, Kastavski i Cresko-osorski statut, naveo je primjer procedure iz Statuta Cresa i Osora kad netko posumnja u nekoga da je počinio krađu. "Osoba prema običaju dolazi pred komunalnu vlast ili kneza, traži pečat koji je sastavni dio sudskoga postupka", rekao je dodavši kako potom službenik vlasti koji uživa javnu vjeru s nalogom i spomenutim pečatom te s još jednim ili dva pratitelja istražuje predmet prijave.

Po riječima Zdenke Janeković Roemer zakoni protiv korupcije i pronevjere državnoga novca u Dubrovačkoj Republici nisu bili samo mrtvo slovo na papiru. Podupirali su ih, kako je rekla, iznimno visoke novčane kazne, a primanje mita se kažnjavalo povratom uzete svote uvećane za polovicu.

Knjigu "Suzbijanje korupcije Hrvatskoj u srednjem vijeku (115 str.) objavila je udruga Kultura i etika. U njoj su obrađeni uz Vinodolski zakon i Korčulanski statut komunalni statuti s područja Kvarnera, Dalmacije i Dubrovačke Republike.