Krađa aureole svetog Marka u inteligentnoj slikovnici za odrasle

Jasna Horvat jedna je od osebujnijih pojava na domaćoj književnoj sceni. Osječka sveučilišna profesorica na Ekonomskom fakultetu kojoj je “čisti” znanstveni rad bio preuzak za sve njezine interese, krenula je pomalo netipičnim putem i odlučila spojiti znanost i literaturu.

Danas je iza nje šest knjiga za djecu i odrasle i jedna napisana u suatorstvu s Irenom Vrkljan, a roman “Az” nagrađen je nagradom HAZU u kategoriji književnog stvaranja. Romani koje Jasna Horvat piše nisu tekstovi za jednokratnu i brzu upotrebu, čitatelj će s njima imati “posla”, a može ih i iščitavati na brojne načine, nelinearno, otkrivajući u širokoj mreži sadržaja i forme različita literarna značenja, pa i posve izvanliterarne informacije.

Precizno odmjereno

Knjige Jasne Horvat uvijek su pomno osmišljeni pokušaji da se građi koja joj se čini podatnom za literarizaciju pristupi znanstvenom metodom - od početne ideje, preko promišljene strategije, do očekivanog cilja. Stoga njezini romani funkcioniraju kao koncepti u kojima nema mjesta za pogreške i prazan hod, a sve je u njima matematički precizno odmjereno.

U slučaju njezinog najnovijeg romana koncept na okupu drži zlatni rez, savršena proporcija, kôd ljepote - auron, koji se u roman ugrađuje kako u samu temu, tako i u kompoziciju čiji se ustroj na njemu bazira. No, Jasna Horvat očito dobro zna kako napisati roman ne znači samo smisliti savršenu formu, pa priču prepušta u ruke pet ženskih i osam muških glasova, vodi je od Šibenika preko svjetskih odredišta do Osijeka, obuhvaća više vremenskih razdoblja, a njezinu okosnicu pronalazi u stvarnom događaju - krađi aureole sv. Marka u šibenskoj katedrali koja je imala pomalo bizarno razrješenje.

Na marginama

Mjesto glavnog lika prepušta Auronu, čovjeku s dvostrukim zjenicama koji u svemu traži zlatni rez, ali pri tome ne propušta odnose među likovima začiniti intrigama. No, sama priča ima i svoju nadogradnju, ispisanu i ilustriranu na marginama romana.

Nastojeći da i svojim romanom “uhvati”, kao i mnoge druge umjetnine kroz povijest, savršenu proporciju, autorica se unutar fabule kreće naprijed i natrag, zastajkuje i pronalazi skrivene omjere u formi romana koji svoje središte ima u poglavlju nazvanom “Pupak”. Roman “Auron” tako se može čitati na više razina, kao i birati puteve kojima se to čini. “Auron” je tako neka vrsta inteligentne slikovnice za odrasle, one koji nisu zaboravili koliko je važan odnos teksta i slike i koliko je puteva njihove interpetacije.