Ljudi u afričkoj pustinji ne znaju koji je datum i dan, žive u sadašnjosti, a zapadnjaci moraju čitati self help knjige...

Senegal, Mauritanija, Maroko. Tamo je Martina Divić provela relativno kratko, ali njoj krajnje intenzivno, upečatljivo vrijeme. Bilježila je, zapisivala, od trenutka svoje namjere da se iz dalmatinskog ljeta koje se bliži kraju otputi u Afriku do povratka u njezin Drvenik, mjesto pored Makarske. Tako je nastala knjiga kratkih putopisnih pripovijedaka "Ne postoji sutra u Atru" (Libricon) u kojoj govori o zapadnoj Africi i sebi, o prepuštanju putu i onome što joj put donosi.

Tamo se, kazuje, živi u sadašnjem trenutku, tamo ne razmišljaju puno o prošlosti niti o budućnosti. Ne planiraju, jer uglavnom ne mogu. Zato je i knjigu nazvala "Ne postoji sutra u Atru".

"Živeći u kulturi koja je opsjednuta vremenom bilo je osvježenje naći se negdje gdje...