Lockdown i savjeti na kajkavskom u doba kolere: ‘naj se vsaki čuva srditosti, ljutine, straha‘

"Vse hiže jednoga stanja, osebujno pako hiže betežnikov, moraju se vsaki dan prevetrati", epidemiološki je savjet iz 1830. razdoblja kolere, na kajkavskom jeziku, a o redovitom provjetravanju prostora. Savjetovalo se, potom, kako zadržati zdrav razum i oduprijeti se strahu: "Tad je mirna vest proti vsakom betegu najbolša obrana, zato naj se vsaki čuva srditosti, ljutine, straha i stiske srca". I o tome kako valja paziti na čistoću i higijenu: "... zatem tak betežni kak takaj i zdravi moraju svoje oprave i rublje večkrat preobleči i prozračiti...". Nije bilo dopušteno niti prelaziti iz jednog mjesta u drugo bez propusnica, vladao je lockdown: "da mesto ne bi zevsema i celovito zaprto bilo, zato vendar ni jednom človeku ne bude slobodno i dopuščeno iz takovog mesta prez pašuša, koj se od časnikov poglavarstva potrebuvati mora, kam oditi". Opisuju se i boravak u samoizolaciji, zabrana velikih okupljanja....

Epidemiološke se prilike na kajkavskom mogu pročitati u novoj slikovnici, "Priča o jednom Kaju". Autori slikovnice Bojana Schubert i Grgo Petrov tumače kako je njihova slikovnica priča o životu jednog jezika, stara čak tri stotine godina. Izdavač je Sezam, Srednja Europa za mlade.

Priča je to ispripovijedana vještim ilustracijama dječjeg jezika, na kojima će se naći igračke, protagonisti vremena, razgranata drva, razne mape i sl. U priči se upoznaju i različita područja korištenja jezika u kulturi, obrazovanju, znanosti i sl., a vodiči su manje ili više poznati autori i stvaratelji iz kajkavskog govornog područja. Primjerice, Ivan Krstitelj Lalangue, na kajkavskom u 18. stoljeću piše "Prvi hrvatski priručnik o primaljstvu i porodništvu". Mihalj Šilobod Bolšić, pak, prvu hrvatsku računicu. Piše se o bontonu, na kajkavskom se daju i upute, kako kihati, a kako kašljati, primjerice, "pošteno je vusta na stran obrnuti i s rubcem zakriti ter za kihanjem reči: Bože pomozi". Na jednoj, pak, grani drveta sjedi Marija Jurić Zagorka, a Slavko Kolar joj predaje cvijet (portreti su deskriptivni, ne doslovni, za djecu mlađe životne dobi).

Čitatelji npr. mogu saznati izraze i rješavati zadatke iz matematike, naučiti primjerice što je izraz povekšanje, a što pridavanje, zabaviti se uz astrologiju. Za horoskopski znak vodenjaka, na kajkavskom vodenara, piše: "Ovo znamenje je toplo, fajtno i morko, zdravoga vetra donaša...". Nazivi su znakova drugačiji, rak je primjerice, zvezdorak, blizanci su dvojki, jedino se riba, škorpion i vaga jednako zovu.

Kako navode uz slikovnicu: "Ovo je, konačno, priča o jeziku na kojem se razmišljalo, molilo, ljubilo, tužilo, prigovaralo, gospodarilo, liječilo, porađalo, pjevalo, psovalo i negodovalo - ukratko - priča je ova o jednom bogatom i raznovrsnom jeziku koji je živio u davna vremena na sjeveru Hrvatske i koji smo umalo zaboravili".

Bojana Schubert je kajkavkologinja. Završila je studij hrvatskoga (standardnoga jezika), no unatoč tome, navodi, kajkavski joj je ljepši i draži - materinski. "Priču o jednom Kaju" napisala je, kako navodi, "svojoj i drugoj kajkavskoj djeci, da im Kaj bude na ponos. Bilo bi joj drago, nastavlja, kad bi priča razveselila i čakavce i štokavce, male i velike, zapravo sve one koje zanima hrvatski jezik u njegovoj ukupnosti.

Grgo Petrov je dizajner i ilustrator koji uživa raditi na projektima koji pridonose lokalnim zajednicama. Izvan svojeg studija voli provoditi vrijeme istražujući jezike i priče, u glazbi, na biciklu i putovanjima. Dijele strast, napomenut će, prema promoviranju i očuvanju lokalne hrvatske jezične baštine.