Dubrovački pjesnik

Luko Paljetak u bolnici je napisao zbirku haiku pjesama, o životu koji promatra kroz prozor

Luko Paljetak

 /Neja Markičević/cropix
Knjigu akademika Paljetka ‘Haiku iz bolnice‘ izdala je Zbirka Biškupić i predstavljena je u NSK u Zagrebu

Luko Paljetak lani je u bolnici, s bolničkog kreveta, na malom papiru pisao haiku poeziju, većinom zapisivao ono što je mogao vidjeti kroz nevelik bolnički prozor ili ono što su u njemu potaknule svakodnevne interakcije i događanja u bolničkoj sobi.

Jedna od tad nastailh Paljetkovih haiku pjesama kaže:

Daleki lavež/nemoj se ljutiti, pseto/to sam ja – Luko!

Ili, piše Paljetak:

Medicinska mi/ sestra uđe u sobu/ i u haiku.

Potom još jedna:

U mojoj sobi tišina, iz druge se/ čuje glasan smijeh.

Pjesme su objavljene u zbirci "Haiku iz bolnice", bibliografskom izdanju Zbirke Biškupić koju je osnovao, uređuje i grafički oblikuje Božo Biškupić. U njoj je i šesnaest grafičkih listova Mirana Šabića, ilustracija Paljetkovih haikua.

Knjiga je danas predstavljena u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu gdje je postavljena i izložba Šabićevih grafika koje je napravio za Paljetkovu haiku zbirku.

image


Promocija knjige

Nera Simic/
image


Promocija knjige Luke Paljetka pod nazivom Haiku iz bolnice.

Nera Simic/

Knjiga je objavljena u povodu 80 godina života Luka Paljetka i 30 godina diplomatskih odnosa Hrvatske i Japana. Tomislav Mikuljan i Yutari Nisihida preveli su zbirku "Haiku iz bolnice" na japanski.

Božo Biškupić, govoreći kako je nastala nova haiku zbirka Luka Paljetka, kaže: "Nazvao me akademik Nemec, pita: ‘Znaš li da je Luko u bolnici u Zagrebu?‘ Nisam znao, nazvao sam ga, nastojao u tom razgovoru oraspoložiti.

U jednom trenutku kazao sam mu: ‘Sad nemaš stola, pišeš na krevetu, daj piši haiku.‘ Kaže on: ‘Pisao sam već haiku, a i nije ti loša ideja.‘

Posjetio sam ga kasnije u bolnici u Dubravi. Iz jednog je malog bloka istrgnuo 25-26 listića, na svakom je bio jedan haiku.

Rekao sam: ‘Napravit ćemo nešto iz toga…"

Ostao je neobjavljen jedan bolnički haiku, nisu ga mogli prevesti na japanski.

Tomislav Mikuljan, jedan od prevoditelja zbirke na japanski jezik komentira:

"Jako mi je žao za taj neprevedeni haiku, jer je vrlo humorističan, više kao nekakav vic i ako vam se onaj haiku s medicinskom sestrom dopao ovaj će mu biti dobra konkurencija:

Sve guske lete na jug/ a ova moja/ leti u WC

Riječ ‘guska‘ nismo mogli prevesti na način koji bi imao smisla na japanskom jeziku. Općenito, najčešći izazov pri prevođenu ove zbirke bio je nemogućnost mijenjanja forme.

U haiku pjesmi stoje tri retka i ograničen broj riječi i to je to. Nema varijacija. Osim toga, tu i određene kulturološke razlike koje se reflektiraju i u samom jeziku.", govori Mikuljan.

Sibila Petlevski podsjetila je da ovo nije prva haiku zbirka Luka Paljetka. Prvu je objavio 1987., potom su haiku zbirke Luka Paljetka izašle i 1990., 1998. i 2004. Paljetak je, kaže Petlevski, pjesnik obilja, odlikuje ga raznolikost opusa, ali u njegovim haiku stihovima može se vidjeti i suprotnu stranu koja balansira ovu raskoš. Majstor je sublimacije, odricanja od raskoši, prodornog pogleda unutra, majstor unutrašnjih krajolika …

O Japanu, o haiku poeziji općenito te o haiku zbirci Luka Paljetka govorio je pjesnik i nekadašnji hrvatski veleposlanik u Japanu Drago Štambuk.

„Manje je više, to je slogan pod kojim se živi i djeluje u Japanu. Dok Zapad dodaje, oni oduzimaju.

… sve i kako se radi na Zapadu u Japanu ima suprotne predznake.“

image


Promocija knjige Luke Paljetka pod nazivom Haiku iz bolnice.
Na fotografiji: Božo Biskupić

Nera Simic/

Autor grafika koje prate Paljetkove stihove, Miran Šabić, govorio je o suradnji s Paljetkom:

"Svaka od haiku pjesama Luka Paljetka usprkos naoko jednostavnosti i kratkoći pažljivom čitatelju otvara prozor u svijet dubokih osjećaja. To je u slučaju Paljetka svijet misli i osjećaja vezanih uz prolaznost vremena, razmišljanje o vlastitom životu. Posebno je to vezano uz poziciju bolničkog kreveta iz kojeg promatra okolinu. Tri stiha otkrivaju cijeli spektar misli i osjećaja.

Shvatio sam da ne bi bilo dobro napraviti minimalističke grafike jer u njima ne bih mogao prikazati smisao tih pjesama. Zato sam odlučio da u svojim radovima moram imati mnoštvo detalja, linija, razne vrste tekstura, pokušao sam graditi kompleksne prizore koji nisu ništa drugo nego jednostavni prikaz mojeg doživljaja prirode i okoline, čak bih mogao reći neke svakodnevice. Cilj mi je bio da u gledatelju pobude neki osjećaj nostalgije, prolaznosti, ali i osjećaj mira koji priroda pruža. Upravo je te osjećaje Luko utkao u svoje pjesme."

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. studeni 2024 16:08