Marulić ne bi smio biti mrtva slika u praznom muzeju. Što je mahom bio posljednjih desetljeća

Prijevod Judite na standardni hrvatski prve četvrtine XXI stoljeća važan je i razuman pothvat u hrvatskoj kulturi.

Naravno, "nije teško Atenjane hvaliti u Ateni", pa pozitivan sud o izdanju Jutarnjeg lista sa strane novinara u Jutarnjem listu može biti uzet s rezervom. Izlažem se tome izlažući razloge mog suda.

Uistinu, kao što pišu i sami prevoditelji, Marulićev pjesnički jezik, pa čak i prozni, u posveti, nije lako razumljiv suvremenome hrvatskom štiocu pet stoljeća kasnije.

Ali razlog nije u stoljećima koja su protekla. Pogledajmo malo tadašnji evropski lingvistički kontekst. Nekoliko godina nakon Judite Thomas More piše Utopiju na latinskome, a na istom jeziku njegov i Marulićev prijatelj...